Official Web Site's forum - Twilight Serbia
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

You are not connected. Please login or register

PREVOD MS-NA

+5
Kaca&ampEdward
yozza{fairy}
robertmarina
>eDwArD's LuLLaBy<
**Anchi96**
9 posters

Idi na stranicu : 1, 2  Next

Go down  Poruka [Stranica 1/2]

1PREVOD MS-NA Empty PREVOD MS-NA Sun Jul 26, 2009 5:11 pm

**Anchi96**

**Anchi96**
Heroic vampire

e ovde se dogovarate i ne spamujte!!!!!!!!!! PREVOD MS-NA 647549 PREVOD MS-NA 647549 PREVOD MS-NA 647549 PREVOD MS-NA 647549

2PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Sun Jul 26, 2009 10:35 pm

>eDwArD's LuLLaBy<

>eDwArD's LuLLaBy<
Charming vampire

e pa ja sam trebala da prevedem od 177-186 ali sam stigla da prevedem samo od 177-184!!!
izvnjevam se,neka neko preuzme te dve str jer je idem sutra na more i stvarno nmg da stignem!!!
pa uzivajte Very Happy Smile



Nije rekla nista vise.Koliko je shvatila iz mojih reci? Pogledao asm je,ali nista nije moglo da joj se procita na licu. Mozda je bila u soku. Barem nije vristala. Jos uvek.
Za trenutak je bilo tiho.Borio sam se protiv sebe ,pokusavao sam da budem ono sto bih trebao. Ono sto ne smem da postanem.
“Dzesika I Andjela ce se zabrinuti”,rekla je tiho.Glas joj je zvucao veoma smireno I nisam bio siguran kako je to moguce.Da li je bila u soku? Mozda do nje jos uvek nije doslo sta se veceras dogodilo.”Trebalo je da se nadjem sa njima.”
Da li je zelela da bude sto dalje od mene?Ili samo brine za svoje drugarice?
Nisam joj odgovorio,ali upalio sam kola I krenuo natrag. Svaki milimetar dok sam se priblizavao gradu otezavao mi je da se drzima za svoju svrhu. Bio sam toliko blizu da postanem on…
Ako je nemoguce da ikada zasluim ili imam ovu devojku,onda nema smisla da dopustim da onaj covek prodje bez kazne? Sigurno mogu sebi da dopustim toliko…
Ne,necu se predati .Ne jos.Zelim je previse da bih odustao.
Stigli smo do restorana u kom je trebala da se nadje sa drugaricama,pre nego sto sam poceo da vidim smisao u svojim mislima..Dzesika I Andjela su zavrsile sa jelom, I obe su bile veoma zabrinute za Belu.krenule su da je traze, isle su niz mracnu ulicu.
Ovo nije bilo dobro vece da lutaju same.
“Kako si znao gde…?”..Belino nezavrseno pitamje me je prekinulo,I sahvatio sam da sam napravio jos jednu gresku. Bio sam toliko dekoncentrisan da sam zaboravio da je pitam gde treba da se nadje sa drugaricama.
Ali,Bela nije zavrsila pitanje I nije pokusala da sazna nista vise,umesto toga je samo odmahnula glavom I nasmesila se.
Sta ovo treba da znaci?
Nisam imao vremena da mislim o tome zasto je prihvatila moje cudno ponasanje. Otvorio sam vrata.
“Sta to radis?”,upitala je iznenadjenim glasom.
Ne pustam te iz vida.Necu da dozvolim da budem sam veceras.I zbog toga. “Vodim te na veceru.”
Pa ovo bi trebalo da bude znimljivo. Bilo je cudno zato sto bih neke druge veceri sigurno poveo Alis sa sobom I pravio se da sam izabrao isti restoran kao Bela I njeno drustvo.A sada,skoro da smo bili na dejtu. Samo sto se to ne racuna jer joj nisam dao sansu da kaze ne.
Vec je napola otvorila vrata kada sam dosao do njih-obicno nije bilo toliko frustritajuce sto moram da se krecem ovako sporo-umesto da saceka da joj ih ja otvorim. Da li je ovo uradila zato sto nije navikla da se prema njoj ponasaju kao prema bebi,ili zato sto me nije smatrala dzentlmenom?
Sacekao sam da mi de pridruzi,bio sam sve nervozniji dok su njene drugarice isle ka mracnoj ulici.
“Zaustavi Andjelu I Dzesiku ili cu morati I nijh da spasavam.Mislimda necu moci da se suzdrzim ako opet naletim na tvoje druge prijatelje.”Ne sigurno nisam dovoljno jak da to izdrzim.
Krenula je ka njima ,vicuci: “Dzes,Andjela!”One su se okrenule,I Bela im je mahnula.
Bela! O,ona je dobro! Andjela je pomislila sa olaksanjem.
Malo je zakasnila? Dzesika je promrmljala za sebe,ali I njoj ja bilo lakse zato sto se bela nije izgubila ili povredila. Zbog ovoga sam je zavoleo malo vise nego pre.
Pozurile su natrag,I onda su se zaustavile,sokirane kada su me videla kako stojim pored Bele.
Uh! Dzesika je pomislila osamucena. Ovo je nemoguce!
Edvard Kalen! Da li je otisla da bi se nasla sa njim?Ali zasto bi pitala da li su Kalenovi van grada, ako je znala da su tu…Video kratku sliku sam Belinog zacudjenog lica kada je pitala Andjelu da li je moja porodica cesto odsutna iz skole. Ne,sigurno nije znala,zakljucila je Andjela.
U dzesikinim mislima vise nije bilo iznenadjenja sada je tu bila sumnja. Bela mi nije sve pricala u zadnje vrema.
“Gde si bila?” zahtevala je da zna,zureci u belu,ali gledajuci u mene krajickom oka.
“Izgubila sam se.I onda sam naletela na Edvarda.”Bela je rekla,pokazujuci na mene.Njen glas je zvucao normalno.kao da se tostvarno I dogodilo.
Mora da je u soku. Ovo je moglo da bude jedino objsnjenje sto je tako smirena.
“Da li bi bilo u redu ako bih vam se pridruzip?” Pitao sam,iako sam znao da su vec jele.
O,boze kako je zgodan! Dzesika je pomislila,odjednom zbunjena.
Ni andjela nije bila u nista boljem stanju. Oh,zelim da nismo vec jele.Wow,stvarno,wow.
Zasto ovako nisam delovao na Belu?
“Um,naravno.”Dzesika se slozila.
Andjela se namrstila.”Ustvari mi smo vec jele dok smo te cekale Bela,priznala je.”Izvini.”
Sta? Ucuti! Dzes se zalila u svojim mislima.
Bela je slegla ramenima.Tako je opustena.Definitivno je u soku.”Uredu je –nisam gladna.”
“Mislim da bi tre balo da pojedes nesto.” Usprotivio sam se.bio jjo je potreban secer u krvnom sistemu,iako je vec mirisao dovoljno slatko,pomislio sam. Tezina onog sto je prezivela ce je sigurno pritisnuti svakog momenta,a prazan stomak joj nece pomoci. Lako je padala u nesvest koliko sam znao iz iskustva.
Devoke nece biti u opasnosti ako odu pravo kuci.Njih opasnost nije pratila ukorak.
I radije bih da budem sam sa Belom-sve dok I ona to zeli.
“Da li vam sameta ako je odvezem Belu kuci veceras?”Rekao sam Dzesiki pre nego sto je Bela mogla da se usprotivi.”Onda necete morati da je cekate dok jede.”
“Um, nema problema, predpostavljam…”.Dzesika je uporno zurila u Belu I trazila neki znak da je ovo on sto ona zeli.
“Zelim da ostanem…ali ona verovatno zeli da bude nasamo sa njim.Ko ne bi ? Dzes je pomislila. U isto vreme,je videla da je Bela namignula.
Bela je namignula?
“Ok.” Brzo je rekla Andjela,u zurbi da nam ne smeta ako je to ono sto Bela zeli. Izgleda ovo jeste ono sto je zelela.”Vidimo se sutra.Bela…Edvarde.”Pomucila se da izgovori moje ime opustenim glasom.Onda je zgrabila Dzesikinu ruku ii pocela da je vuce nazad.
Moram nekako da zahvalim Andjeli na ovome.
Dzesikin kola su bila u blizini na svtlu ulicne lampe.bela ih je pazljivo posmatrala ,zabrinuto,sve dok nisu sele u kola,znaci da je bila potpuno svesna opasnosti u kojoj se nasla. Dzesika je mahnula dok su se odvozile .Tek kada se kola vise nisu videla,udahnula je I okrenula se da me pogleda.

3PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Sun Jul 26, 2009 10:35 pm

>eDwArD's LuLLaBy<

>eDwArD's LuLLaBy<
Charming vampire

“Iskreno,nisam gladna.”,rekla je.
Zasto je sacekala da ono odu pre nego sto je nesto rekla?Da li je stvarno zelela da bude nasamo samnom-cak I isko je prisutvovala mom ubilackom besu?
“Ucini mi “,rekao sam.
Otvorio sam vrata od restorana I cekao.
Uzdahnula je I usla unutra.
Hodao sam pored nje dok smo isli ka podijumu gde je hostesa cekala. Bela je I dalje izgledala u potpunosti smirena.Zeleo sam dodirnem njenu ruku,celo da bih proverio njenu temperaturu .ali moja hladna ruka joj nebi prijala.
O,boze,hostesin prilicno jak mentalni glas je odzvanjao u mojoj svesti. Boze,o ,boze.
Izgleda da je ovo moja noc da privlacim paznju.Ili samo primecujem ovo vise jer toliko zelim da me Bela vidi u istom svetlu.?
Uvek smo bili privlacni svom plenu. Nikada pre nisam mnogo razmisljao o tome.uglavnom-sem kod ljudi kao sto su dzesika stenli I Seli Koup-strah bi brzo preovladao prvobitnu privlacnost…
“Sto za dvoje?”pitao sam posto hostesa nije progovorila.
‘O,um,da,dobrodosli u Bella Italia.” Mmm!kakav glas. “Molim vas pratite me.” Misli su joj bile zaokupljene preracunavanjem.
Mozda mu je ona rodjaka.Nije mu sestra,ne lice jedno na drugo.ali definitivno su u srodstvu.Sigurno nisu zajedno.
Ljudske oci su bile preslabe,nista nisu videli onako kakvo je.Kako ova ne tako bistra zena nalazi da su moji fizicki mamci-zamke za plen-toliko privlacni,a ne vidi nezno savrsenstvo devojke koja stoji pored mene?
Pa njoj ne treba da pomognem,za svaki slucaj.mislila je dok nas je vodila ka stolu dovoljno velikom za porodicu u deo restorana u kome je bila najveca guzva.da li mogu da mu dam moj broj dok je ona tu? ,ramisljala je.
Izvukao sam novcanicu iz zadnjeg dzepa,ljudi su postajali neverovatno ljubazni kada se novac ukljuci u pricu.
Bela je vec sedala za sto koji je hostesa predvidela bez pogovora.odmahnuo sam glavom I ona je oklevala,savila je jednu ruku radoznalo. Da veceras ce biti veoma radoznala.guzva nije bila idealna za razgovor.
“Mozda nesto malo privatnije?,zatrazio sam,pruzajuci joj novac.Rasirila je oci od iznenadjeneja ,a onda ih je skupila dok je uzimala napojnicu.
“Naravno.”
Pogledala je u novcanicu dok smo prolazili pored zida koji je rdaelio restoran na dva dela.
Pedeset dolara za napojnicu?znaci I bogat je.To ima smisla-kladim se da mu jakna kosta vise nego sto ja dobijam za platu.Prokletstvo.Zasto zeli privatnost sa njom?
Dovela nas je do stola u kutku restorana gde niko nece moci da cuje ono sto pricamo - da vidi Beline reakcije na ono sto joj budem rekao.nisam mogao da naslutim sta zeli od mene veceras.Ni da li cu joj ja to dati.
Koliko je pogodila?Kako je sebi objasnila vecerasnje dogadjaje?
“Da li vam ovo odgovara?” Hostesa je pitala.
“Savrseno je.”Odgvorio sam,iznerviran zbog njene mrznje prema Beli.Nasmejao sam se,otkrivajuci svoje zube.Da bi shvatila ko sam ja.
Vau.”Ovaj, vas kelner ce odmah doci.” On nije stvaran.mora da sanjam.Mozda ce onda ona nestati…mogla bih da napisem svoj broj na njegovom tanjiru sa kecapom.Otisla je.
Cudno.Jos uvek se nije plasila.odjenom sam se setio kako me je Emet ismevao u kafeteriji pre mnogo nedelja.Kladim se da bih je ja uplasio bolje od toga.
Da li sam poceo da gubim osecaj za ovo?
“Stvarno nebi trebalo to da radis ljudima.” Bela me je prekinula u razmisljanju prekoravajucim tonom. “Stvarno to sto radis nije fer.”
Glesao sam u njen krirticki izraz lica.Na sta misli?Uvopste nisam preplasio hostesu,cak iako sam to nameravao.”Radim sta??”
Da ih tako zaslepljujes-devojka verovatno ne moze da dodje sebi u kuhinji.
Hmm.Bela skoro da je bila u pravu.
“Oh,hajde.”Bela je rekla kada nisam odogvorio odmah. “Zar ne znas kakav uticaj imas na ljude?”
“Ja zaslepljujem ljude?”Zanimljivo je kako se izrazila.dovo;jno je precizno za veceras.Pitam se zbog cega sada drucije delujem…
“Nisi primetio?”Pitala je jos uvek kritickim glasom.”Da li stvarno mislis da svi tako lako dobiju ono sto zele?
“Da li zaslepljujem tebe? Pitanje je zvucalo previse radoznaloali bilo je prekasno poreknem.
“Ali pre nego sto sam imao vremena da svarno zazalim ,ona je odgovorila naglas.”Povremeno.” Njene obraze je obojio slab roze sjaj.
Ja je zaslepljujem.
Moje utisano srce je prepravila nada,kakvu nikada do sada nisam odetio.
“Zdravo.”Neko je rekao,kelnerica,se perdstavila.njene misli su ble glasne I upecatljivije od hostesinih.ali iskjucio sam je.zurio sam u Belino lice umeto da slusam,gledao sam kako se krv sirila pod njenom kozom,nisam primecivao gorenje u grlu vec sam zapazio kako joj ovo osvetljva skladno lice…
Kelnerica je stajala iscekujici da nesto kazem.A,pitala nas je sta zelimo da popijemo. Nastavio sam da zurim u Belu,kelnerica se nevoljno okrenula I pogledala je takodje.
“ja cu koka-kolu.”Rekla je nesigurnim glasom,kao da trazio dobrenje.
“Dve koka –kole.”Zatrazio sam.Zedj- normalna ljudska zedj-je bila znak soka.Postaracu se da popije koka –kolu.
Ipak izgledala je dobro.Vise nego dobro.Izgledala je sjajno.
“Sta?” Pitala je,verovatno je zanima zasto zurim u nju.
Svatio sam, kroz maglu, da je kelnerica otisla.
“Kako se osecas?”pitao sam.
Trepnula je inenadjena mojim pitanjem.”Dobro sam.”
“Ne osecas se bolesno ,ne vrti ti se u glavi,da li ti je hladno?”
Sada se jos vise zbunila.”Zar bi trebalo?”
“Pa ,ustvari cekam da zavrsis u soku.” Osmehnuo sam se ,ocekujuci njeno poricanje.Sigurno ne zeli da se neko brine o njoj.
Trebao joj je minut da mi odgovori.oci su joj bile nefokusirane.Izgledala je ovako ponekad kada bih se namejao.Da li sam je…zaslepio?
Voleo bih da je to tacno.
“Mislim da se to nece dogoditi.Uvek sam bila dobra u potiskivanju neprijatnih stvari.”odgovorila je bez daha.
Da li se puno puta susretala sa ovakvim siuacijama ,onda ? Da li joj je zivot uvak bio ovako opasan?
“Bez obzira,”Rekao sam joj .”Osecacu se bolje kada unese malo hrane I secera u sebe.”
Kelnerica se vratila I donela je koka-kole I korpu hleba.Stavila ih je ispred mene ,I pitala me sta zelim da narucim ,usput je pokusavala da uhvati moj pogled.Pokazao sam joj da treba da pita Belu,a onda sam nastavio da je isklucujem.
“Um .”bela je bacila pogled na meni.”Ja cu raviole sa pecurkama.”
Kelnerica se ztima znatizeljno okrenula prema meni.”A za tebe?”
“Ja necu nista.”
Bela je napravila grimasu.Hmm.Mora da je primetila da nikad ne jedem hranu.Ona sve primecuje.A ja uvek zaboravim da treba da budem pazljiv kada sam sa njom.
Sacekao sam da ponovo budemo sami.
“Pij.”Insistirao sam.
Iznenadilo me je kada je to I uradila bez prigovora.Pila sve dok casa nija bila potpuno prazna,tako da sam joj gurnuo drugu koka-kolu mrsteci se pomalo.Zedj ili sok?
Pila je jos malo,a onda se stresla jednom.
“Da li ti je hladno?”
“To je samo zbog koka-kole.”Rekla je ali je opet pocela da drhti.
Bluza koju je nosila jei zgledala pretanko da bi je adekvatno stitila,prilepljivala se uz nju kao druga koza,lomljiva skoro kao I prava.Tako je nezna ,tako smrtna. “Zar nemas jaknu?”
“Imam.”Pogledala je oko sebe,zbunjena.”Oh,ostavila sam je u Dzesikinim kolima.”
Skinuo sam svoju jaknu,.Bilo bi lepo da sam mogao da joj ponudim topao kaput. Zyrila je u mene dok su joj obrazi opet crveneli..O cemu li sad misli?
Dodao sam joj jaknu preko stola,I ona je obukla odmah I onda se opet stresla.
Da, bilo bi lepo da je topla.
“Hvala.”Rekla je.Udahnula je duboko,I onda odgurnula predugacke rukave da oslobodi ruke.Onda je opet duboko udahnula.
“Plava boja lepo izgleda sa tvojom kozom.”Dao sam kompliment.Samo sam iskren.
Pocrvenela je pojacavjuci efekat.
Izgledala je dobro,ali nisam hteo da rizikujem.gurnuo korpu sa hlebom ka njoj.
“Stvarno.”Protivila se,jer je pogodila moju nameru.”Necu zavrsiti u soku.
“Trebalo bi-normalno osba bi.Ti cak ne izgledas ni potreseno.”.Gledao sam je,negodujuci, pitajuci se zasto nije normalna I sa li zelim da bude takva.
“Sa tobom se osecam kao da sam veoma sigurna.” Rekla je ,a njene oci su ponovo bile pune poverenja.Poverenja koje ne zasluzujem.

4PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Mon Jul 27, 2009 12:10 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Prevescu ja te dve strane...

5PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Jul 29, 2009 10:39 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

E ovako ovo je od 167-176, ja cu prevesti ostalo sto je ostalo od devetog poglavlja tj od 185 do 194

Bilo je previše vedro za mene da bih se vozio kroz grad kada sam stigao u Port Angeles; sunce je još uvek bilo previsoko, a moj prozor je bio taman, nije bilo razloga nepotrebno rizikovati. Još nepotrebnih rizika trebao bih reæi.
Bio sam siguran da æu moæi da nadjem Jessica-ne misli sa distance- Jessica-ne misli su bile glasnije od Angela-nih, ali kada jednom nadjem prve moæi æu da nadjem druge. Tada, kada se senke izdže, æu moæi da pridjem bliže.Za sada , sišao sam sa puta u obrasli drum na izlasku iz grada koji je bio retko korišten.
Generalno sam znao gde da tražim- postojalo je stvarno samo jedno mesto za kupovinu odela u Port Angeles-u. Nedavno sam našao Jessica-u , gledala se u tri ogledala
, mogao sam da vidim Bella-u u njenim mislima , ----- dugu, crnu haljinu koju je nosila.
Bella još uvek izgleda ljuto. Haha . Angela je bila upravu- Tyler-u je bilo dosta. Ne mogu da verujem da je ona toliko uznemirena zbog toga, pomislio sam. Na kraju ona je znala da ima zakazan sastanak za maturu. Šta ako Mike-u ne bude zabavno na igranci i ne pita me da izadjemo opet? Šta ako pita Bella-u da ide sa njim? Da li bi ona pitala Mike-a za igranku ako ja ne kažem ništa? Da li on misli da je ona lepša od mene? Da li ona misli da je lepša od mene?
„Ja mislim da plava bolja. Zaista ti ističe oči.“
Jessica se veštački toplo nasmejala Bella-i , a njen pogled je bio sumnjičav.
Da li ona stvarno to misli? Ili želi da izgledam kako krava u subotu?
Bio sam već umoran od slušanja Jessica-e. Tražio sam bliže Angela-u –ah , ali je Angela presvlačila haljinu i brzo sam iskočio iz njene glave ,da joj dam malo privatnosti.
Pa , nije bilo puno problema Bella bi mogla da ući u radnju. Pustio sam ih da kupuju i onda ih uhvatio kada su završili. Još malo pa će biti mrak- oblaci su počeli da se vraćaju sa zapada. Mogao sam ih samo delimièno uhvatiti kroz gusto drveće, ali sam mogao videti kako oni žure zbog zalaska sunca.

Poželeo sam im dobrodošlicu , molio ih više nego ikad ranije za njihove senke. Sutra ću ponovo sesti pored Bella-e u školi , pokušaću da zadržim njenu pažnju na ručku.
Mogu je pitati sva ona pitanja koja sam čuvao...
Dakle , bila je ljuta zbog Tyler-ove predpostavke. Video sam to u njegovoj glavi- da je on doslovno mislio kada je govorio o maturi, da je rizikovao zahtevajući.
Zamislio sam njen izraz od tog popodneva – neverovatno osramoćenje- i nasmejao se . Pitao sam se šta će mu reći o ovome. Nisam hteo da propustim njenu reakciju.
Vreme je sporo prolazilo dok sam čekao da se senke izduže. Proverio sam periodično sa Jessica-om; njen mentalni glas je bilo lakše naći , ali nisam voleo da se zadržavam tamo dugo. Video sam mesto gde su planirale da jedu. Pašće mrak do večere ... Možda bih slučajno mogao da izaberem isti restoran. Dodirnuo sam mobilni u mom džepu, razmišljao sam da pozovem Alice na večeru... Njoj bi se to dopalo, ali i ona bi htela da priča sa Bella-om. Nisam bio siguran da li sam spreman da upletem Bella-u u moj svet. Nije li jedan vampir dovoljna nevolja?
Rutinski sam opet proverio sa Jessica-om. Pričala je o svom dragulju , tražeći Angela-ino mišljenje.
„ Možda treba da uzmem ogrlicu nazad. Imam jednu kod kuće koja je verovatno dobra, i potrošila sam više nego što sam planirala...“ Moja mama će poludeti . O čemu sam razmišljala?
„Ne smeta mi da se vratimo u radnju. Da li misliš da će nas Bella tržiti? “
Šta je ovo? Bella nije bila sa njima? Počeo sam prvo kroz Jessica-ne oči , a onda sam prešao na Angela-u. Bile su na trotoaru ispred radnje, okrečući se na drugu stranu. Bella-e nije bilo nigde na vidiku.
Oh, koga briga za Bella-u ? pomisli Jess nestrpljivo pre nego što je odgovorila na Angela-ino pitanje. „Dobro je ona. Stići ćemo u restoran na vreme čak i ako se vratimo. Svakako mislim da želi da bude sama.“ Pogledao sam kratko i brzo ka prodavnici knjiga na koju je Jessica pomislila da je Bella otišla.
„Hajde da produžimo, onda.“ Rekla je Angela . nadam se da Bella neće pomisliti da smo je ispalile . Bila je jako dobra prema meni u kolima.. Stvarno je draga osoba.Ali njoj je svakog dana sve plavo. Pitam se da li je to zbog Edwarda Cullen-a? Kladim se da je zato pitala o njegovoj porodici...
Trebao sam obratiti više pažnje. Šta sam sve propustio ovde? Bella je bila prepuštena samoj sebi i pitala je za mene i ranije? Angela je sada obraćala pažnju na Jessicu – Jessica je blebetala o onom idiotu Mike-u – i nisam mogao saznati ništa više od njih.
Sunce će uskoro biti dovoljno iza oblaka. Ako ostanem na zapadnoj strani ulice, gde će zgrade zaklanjati ulicu od isčezlog svetla.
Počeo sam da se brinem dok sam vozio kroz saobraćaj prema centru grada. Ovo nije bilo nešto što sam razmotrio – Bella je bila prepuštena samoj sebi – i nisam imao ideju kako da je nađem. Trebao sam pre razmišljati o tome. Dobro poznajem Port Angeles.
Otišao sam odmah do knjižare iz Jessica-ine glave, nadao sam se da će moja potraga biti kratka, ali sumnjam da će biti tako lako.
Da li je Bella ikada činila stvari lakšim?
Naravno, mala radnja je bila prazna osim zastarelo obučene žene iza pulta. Ovo ne izgleda kao mesto koje bi interesovalo Belle-u – novo doba za praktične osobe. Pitam se da li bi se ikada mučila da ulazi unutra?
Bilo je malo senke gde sam mogao da se parkiram... To pravi mračnu stazu pravo na nastrešnicu prodavnice. Zaista ne bi trebao. Lutanje okolo po sunčanom vremenu nije bezbedno. Šta ako kola koja prolaze bace sunèevu svetlost na senku u pogrešnom trenutku?
Ali ne znam kako drugačije da tražim Bellu. Parkirao sam se i izašao napolje, držao sam se najdublje strane senke. Uleteo sam brzo u radnju, nije bilo traga vrtoglavice od Bellinog mirisa u radnji.
„Dobar dan! Mogu li vam pomoći?“ – trgovkinja je krenula da me pita, ali ja sam već izašao.
Pratio sam Bellin miris koliko su mi senke to dopuštale, stao sam kada sam stigao na ivicu sunčevih zraka.

Kako se osećam bespomoæno - prepreka je linija između mraka i svetla duž trotoara koja stvara napetost u meni. Toliko ograničen.
Samo sam mogao da nagađam da je ona nastavila sa one strane ulice. Nije bilo puno toga u tom pravcu. Da li se izgubila? Pa, ta mogućnost nije zvučala sasvim nemoguće.
Vratio sam se u kola i vozio polako kroz ulice, tražeći je. Izašao sam nekoliko puta na stazu pod senkom, ali sam samo još jednom uhvatio njen miris i njen pravac me je zbunio. Gde ona pokušava da ode?
Vratio sam se nazad između knjižare i restorana, nekoliko puta, nadajući se da ću je videti na putu. Jessica i Angela su već bile tamo, taman pokušavajući da odluče da li da naruče ili da sačekaju Bellu. Jessica je navaljivala da naruče odmah.
Počeo sam da lepršam kroz umove stranaca, gledajući kroz njihove oči. Zaista, neko mora da ju je video negde. Bio sa sve više i više zabrinut što je vreme više prolazilo. Pre nisam razmišljao kako sam je teško jednom našao, bila mi je izvan vidokruga i izvan njene uobičajne staze. Nije mi se to sviđalo.
Oblaci su se nagomilavali na horizontu i za nekoliko minuta ću biti slobodan da je pratim u stopu. Onda mi neće dugo trebati. Samo me sunce sada čini tako bespomoćnim. Samo još nekoliko minuta i prednost će ponovo biti moja i ljudski svet će biti bespomoćan.
Drugi um, i drugi. Toliko trivijalnih misli.
...mislim da bebe ima još jednu infekciju uha...
Da li je šest-četiri-oh ili šest-oh-četiri?
Opet kasni. Trebalo bi da mi kažem...
Evo je ide! Aha!
Tu, je na kraju, bilo njeno lice. Konaččno, neko ju je primetio.
Olakšanje je trajalo samo delić sekunde, a onda sam potpuno pročitao misli muškarca koji je gledao njeno lice u senci. Njegov um mi je bio stran, ali ne skroz nepoznat. Jednom sam lovio taèno takve umove.

„NE! “ Viknu sam i bujica režanja je izašla iz mog grla. Moje stopalao je stisnulo gas do kraja, ali gde idem?
Znao sam odprilike mesto iz njegovih misli, ali znanje nije bilo dovoljno. Nešto, mora da postoji nešto – naziv ulice, radnja ispred, nešto u njegovom viđenju što će mi dati njegovu lokaciju. Ali Bella je bila duboko u senci i njegove oči su bile fokusirane samo na njen uplašen izraz – uživajući u njenom strahu. Njeno lice je bilo zamagljeno u njegovom umu zbog sećanja na druga lica. Bella nije bila njegova prva žrtva. Zvuk mog režanja drmao je strukturu mog auta, ali mi to nije smetalo. Nije bilo prozora na zidovima iza nje. Industrijski deo, daleko od popularnih šoping oblasti. Moj auto je škripeo iza ugla, prošavši još jedno vozilo naišao sam na naziv ulice za koju sam se nadao da je prava. Svremena na vreme drugi vozači su svirali zvuk je bio daleko iza mene.
Gledaj kako se ona trese! Muškarac se smejao u očekivanju daleko je dobitak za njega – deo kada će uživati.
„Dalje od mene.“ – njen glas je bio tih i siguran,nije vrištala
„Ne budi takva, šećeru.“
On je gledao njeno drhtanje i nasilničko smejanje je dolazilo sa druge strane. On je bio iziritiran bukom – ćuti Jeff ! pomislio je – ali je uživao dok je gledao kako se ona savija.
To ga je uzbuđivalo. Počeo je da zamišlja kao ona moli, način na koji bi ona preklinjala... Nisam shvatao da su ostali bili sa njim dok nisam čuo glasno smejanje. Ja sam ga detaljno analizirao, očajno tražio nešto što bih mogao iskoristiti. Napravio je prvi korak u njenom pravcu, trljajući ruke.
Umovi oko njega nisu bili pokvareni kao što je bio njegov. Svi su bili malo pijani, nijedan od njih nije shvatao koliko daleko čovek kojeg su oni zvali Lonnie planira da ide sa tim. Oni su slepo pratili Lonnia. Obećao im je malo zabave...
Jedan od njih je brzo i nervozno pogledao duž ulice – nije hteo da bude uhvaćen u uznemiravanju devojke – i dao mi šta sam želeo.prepoznao sam deo ulice prema kojoj je gledao.
Ja sam poleteo preko crvenog svetla, klizeci kroz prostor koji je tačno toliko širok između dvoje kola koja su se pomerala u saobraćaju. Sirene su trubile iza mene.

Moj telefon je vibrirao u mom dzepu. Ignorisao sam ga. Lonnie je polako kretao prema devojci , približavao se neprestano- strah se pobudio u njemu. Čekao je njen vrisak ,pripremajući se da ga priguši. Ali je Bella zatvorila i stegla vilicu. On je bio iznenađen i očekivao je da će ona pokušati da pobegne. Iznenađen i malo razočaran . On je voleo da juri svoju žrtvu ,adrenalin od lova.
Hrabra ,ova. Možda bolje,predpostavljam...više borbe u njoj...
Bio sam blok dalje. Čudovište je sada moglo da čuje buku mog motora, ali nije obraćao pažnju, bio je previše zauzet svojom žrtvom.
Videću da li će on uživati u lovu kada bude žrtva. Videću šta misli o mom načinu lovljenja.
S druge strane već sam sortirao misli po domenu mučenja, ja sam rodjeni svedok mojih budnih dana , tražeći najbolje od njih.
On će patiti zbog ovoga. Biće u agoniji od bolova. Ostali će prosto umreti zbog učešća , ali čudovište koje se zvalo Lonnie će moliti za smrt davno pre nego što mu budem dao taj poklon. Bio je na putu koji se ukršta sa njenim. Šunjao sam se lukavo oko ćoška , moja svetla su isprala scene iz moje glave i zamrzle na mestu ostatak njih. Mogao sam otrčati do vodje koji mi je bio na putu , ali to bi bila laka smrt za njega. Pustio sam da auto uspori, svi putevi su bili raskalašni, ja sam odluèio da se suočim sa njima, došao sam i suvozačeva vrata su bila najbliža Bella-i. Pokušao sam da ih otvorim i ona je već trčala prema kolima.
„Ulazi“ – viknuo sam .
Šta dođavola?
Znao sam da je ovo loša ideja. Ona nije sama.
Mislim da ću povratiti.
Bella je uskočila kroz otvorena vrata bez oklevanja i zatvorila ih za sobom.

6PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Jul 29, 2009 10:39 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

I onda je pogledala u mene sa najpoverljivijim izrazom koji sam ikada video na ljudskom licu i svi moji nasilnički planovi su se srušili.
Trebalo mi je mnogo,mnogo manje od sekunde da shvatim da je ne mogu ostaviti samu u kolima kako bi se pozabavio sa četiri čoveka na ulici. Šta bih joj rekao, da ne gleda? HA! Kada sam joj postavljao pitanja šta je ona radila? Da li je ona ikada radila bezbedne stvari? Da li da ih odvučem dalje odavde, dalje da ne može da vidi, i ostavim je samu ovde? Velike su šanse da dođu drugi opasni ljudi što bi dokazalo da su ulice Port Angeles-a večeras opasne. Kao magnet ona vuče sve opasne stvari ka sebi. Ne mogu je ispustiti iz vida.
Kao da sam ispunio njenu molbu kada sam ubrzao , vodio sam je daleko od njenih gonitelja toliko brzo da su oni zevali bez komentara kada je moj auto prošao. Ona neće prepoznati moje trenutno oklevanje. Ona će pratiti ceo moj plan za beg.
Nisam mogao čak ni da ga udarim kolima. To bi je prestrašilo.
Želeo sam njegovu smrt toliko divlje da je potreba za tim zvonila u mojim ušima , zamračivala mi vid i bilo je ukusa na mom jeziku. Moji mišići su se naglo savili od žudnje i potrebe za tim. Moram da ga ubijem. Polako ću ga oljuštiti na delove, parče po parče, kožu od mišića ,mišiće od kostiju...
Osim te devojke- jedine devojke na svetu – koja se držala za svoje sedište sa obe ruke , njene oči su još uvek bile široko otvorene i pune poverenja. Osveta će morati da sačeka.
„Stavi pojas!“ –naredio sam. Moj glas je bio oštar sa mržnjom i željom za krvlju. Ne uobičajnom željom za krvlju. Neću uzeti bilo koji deo tog čoveka i time rizikovati da mi se posle muti.
Ona je stavila pojas , poskakujući malo uz zvuk koji je pravila. Taj mali zvuk naterao je da skoči, ali ona nije odustala, dok sam ja jurio kroz grad , ignorišući sve saobraćajne znake. Mogao sam da osetim da me gleda. Izgledala je čudno opušteno. Nije bilo smisla – ne posle svega kroz šta je prošla.
„ Da li si dobro?“ pitala me je, njen glas je bio hrapav od stresa i straha .
Želela je da zna da li sam ja dobro?

Razmišljao sam o njenom pitanju delić sekunde. Ne dovoljno dugo da ona primeti moje oklevanje. Da li sam ja dobro?
„ Ne.“ shvatio sam i moj glas je ključao od besa.
Odveo sam je do istog puta gde sam proveo popodne zaposlen na jednom od najjadnijim nadgledanjem koje se ikada desilo. Sada je bilo mračno ispod drveća.
Bio sam toliko besan da se moje telo zamrzlo , sasvim nepomično. Moje ledene ruke su žudele da slome njenog napadača, samlele ga u komadiće tako da njegovo oštećeno telo ne mogu identifikovati.
Ali to bi dovelo do ostavljanja nje ovde same, nezaštićenu u mračnoj noći.
„Bella?“ Pitao sam je kroz zube.
„Da?“ Odgovorila je promuklo. Pročistila je grlo.
„Da li si ti uredu?“ To je zaista bila najvažnija stvar, prioritet.
Vraćanje je bilo sekundarno. Ja sam znao to, ali je moje telo bilo napunjeno besom da je bilo veoma teško misliti.
„Da.“ Njen glas je idalje bio nejasan-od straha, bez sumnje.
Tako da nisam mogao da je ostavim.
Čak i da nije u stalnoj opasnosti iz nekog razlog razloga- svemir se igra i sali sa mnom- čak i ako bih bio siguran da ce ona biti savršeno dobro u mom odsustvu ja ne mogu da je ostavim samu u mraku.
Ona mora da je prestrašena.Nisam bio u stanju da je tešim- čak i da znam tačno kako bi to trebao da uradim, što ja ne znam.
Sigurno ona moze da oseti brutalno zračenje iz mene , toliko sigurno da je to bilo očigledno.
Prestrašicu je još više ako ne budem smirio žudnju za klanjem koja ključa u meni. Trebalo mi je da ne mislim o tome.
„Ometaj me molim te.“ Zamolio sam.
„Izvini, šta?“
Jedva sam imao dovoljno kontrole da joj objasnim šta mi je potrebno.
„Samo ćaskajmo o nečemu nevažnom dok se ne smirim.“ Naredio sam , moja vilica je još uvek bila zatvorena. Samo činjenica da sam joj bio potreban me je zadržala u kolima. Ja sam mogao da čujem


čovekove misli , njegovo razočarenje i ljutnju.... Znam gde da ga nadjem... zatvorio sam oči ,želeći da ipak ne mogu da vidim...
„Um...“ Oklevala je. Trudeći se da razume moj zahtev ,predpostavljam.
„Pregaziću Tylor Crowey-a sutra pre škole?“ Rekla je ovo kao da je to bilo pitanje.
Da- to mi je bilo potrebno. Naravno Bella je rekla neočekivano. Kao pre, pretnja o nasilju koja je prolazila kroz njene usne bila je smešna- to je bio jako smešan nesklad. Da nisam goreo od želje za ubijanjem ja bih se smejao.
„Zašto?“ Povikao sam da bih je naterao da ponovo priča.
„On govori svima da me vodi na maturu,“ rekla je , njen glas je bio nasilnički. „Ili je on lud ,ili još uvek pokušava da se oduži jer me je skoro ubio prošle... pa sećaš se toga,“ rekla je suvo, „i on misli da je matura nekako pravi način da se oduži. Pa sam smislila ako ja ugrozim njegov život , onda ćemo biti izjednačeni i on ne mora da pokušava da nadoknadi štetu. Ne trebaju mi neprijatelji i možda će Lauren odbiti ako me ostavi na miru. “ nastavila je sada pažljivije. „Ako ne bude mogao da vozi, mozda ne povede nikoga na maturu..“
Bilo je ohrabrujuće videti da ona ponekad shvata pogrešno. Tylor-eva upornost nema nikakve veze sa nesrećom. Ona izgleda nije razumela apel ljudskih dečaka u srednjoj školi. Da li primećuje moj apel bar? Ah, o tome se radilo. Proces njenog mišljenja je uvek bio zanosan. Počeo sam da dobijam kontrolu nad sobom, da vidim nešto osim osvete i mučenja...
„Čuo sam to.“ Rekao sam joj. Prestala je da priča , a trebalo mi je da nastavi.
„Jesi?“ Pitala je nepoverljivo. I tada je njen glas postao ljući nego pre.
„Ako je paralizovan od vrata do dole, on neće moći da ide na maturu.“ Želeo sam da nadjem neki način da je zamolim da nastavi sa pretnjama o smrti i telesnim povredama, a da ne zvučim ludo. Nije mogla da odabere bolji način da me smiri.

I njene reči – samo sarkazam u njenom slučaju, hiperbole- podsetile su me da sam joj drag i to je sve što mi je trebalo u ovom momentu. Otvorio sam oči i pogledao.
„Bolje?“ Pitala je stidljivo.
„Ne baš.“
Ne, bio sam mirniji , ali ne bolje. Zato što sam upravo shvatio da nisam mogao da ubijem čudovište zvano Lonnie, i još uvek sam želeo to više nego išta drugo na svetu.
Jedina stvar koju sam ,u ovom momentu, želeo više od veoma opravdanog ubistva, bila je ova devojka. I, pomisao da je ne mogu imati , samo san da je imam činio je da ne mogu da odem i pokvarim provod večeras- bez obzira koliko odbrambene neke stvari mogu biti.
Bella je zaslužila bolje od ubice.
Ja sam proveo sedam decenija trudeći se da budem nešto drugo – bilo šta drugo osim ubice. Te godine truda nikada ne mogu biti dostojne devojci koja sedi pored mene. I još, osetio sam da sam se vratio u život-život ubice- za jednu noć, izgubio bi je sigurno zauvek. Iako ne bih popio njihovu krv- iako ne bi dokaz sijao u mojim crvenim očima – ne bi ona shvatila odbranu?
Trudio sam se da budem dovoljno dobar za nju. To je nemoguće. Ja ću se idalje truditi.
„Šta nije u redu?“ očajno je pitala.
Njen dah sam osetio u nosu i to me je podsetilo zašto je ne zaslužujem.Posle svega, iako je volim... ona i dalje izaziva lučenje mojih pljuvačnih žlezda.Dao bih joj onoliko iskrenosti koliko bih mogao. Dugujem joj to.
„Nekada imam problem sa temperamentom, Bella.“ Počeo sam u mračnoj noći, da ona čuje strašan,meni svojstven glas dok govorim, i isto tako da ne čuje. Najviše da ne čuje. Idi ,Bella,idi. Ostani,Bella, ostani.
„Ali ne bi mi bilo od pomoći da se okrenem i ulovim one...“ Samo pomisli da me je zamalo povukao iz kola. Duboko sam udahnuo, puštajući da mi njen miris spali grlo. „Na kraju , u to sam pokušavao da ubedim sebe.“
„Oh.“

7PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Aug 12, 2009 8:08 pm

yozza{fairy}

yozza{fairy}
Obsessive newbourn

Izvinite na spamu, ali imam samo jedno pitanje.
Da li biste mogle da mi kažete koja su to poglavlja?
Pošto kopiram sve što je prevedeno u Word Document, pa kad se vratim kući da pročitam.

8PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Thu Aug 13, 2009 4:17 am

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Deveto Smile

9PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Thu Aug 13, 2009 11:52 am

Kaca&ampEdward

Kaca&ampEdward
Young newborn

Ja sam isto prekopirala...imam 1.,2.,3.,4.,5., i 9. poglavlje.I samo da pitam...ima li jos nesto prevedeno PREVOD MS-NA 216336

10PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Thu Aug 13, 2009 12:54 pm

yozza{fairy}

yozza{fairy}
Obsessive newbourn

Jel biste mogle da otvorite topic tamo gde se nalaze prevodi od 1. do 4. poglavlja, lakše bi se snašla Very Happy

11PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Thu Aug 13, 2009 1:03 pm

Kaca&ampEdward

Kaca&ampEdward
Young newborn

E,ja sam sastavila prvih pet poglavlja.Mogu nekako da ti posaljem...ali kako?Imas temu sa prvih 5.poglavlja...ja sam juce celo jutro provela sastavljajuci u Wordu.

12PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Thu Aug 13, 2009 2:37 pm

Kaca&ampEdward

Kaca&ampEdward
Young newborn

Hoce li se prevoditi i ostala poglavlja? Very Happy

13PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Sat Aug 15, 2009 3:44 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Ja sam prevela svoj deo ali sutra idem na more pa necu stici da postavim. Kada se vratim postavicu ali cisto da znate da sam prevela Smile

14PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Sun Aug 30, 2009 5:25 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Gde ima peto poglavlje ja ga nisam nasla? Rolling Eyes

15PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Mon Aug 31, 2009 5:59 pm

lamb

lamb
Young newborn

nema peto poglavlje jos ... to je sesto poglavlje.

16PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 12:06 am

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Na forumu robertpattinsonsrb je jedna devojka prevela 5. poglavlje da li hocete da ga postavim?

17PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 11:08 am

misha93

misha93
Obsessive newbourn

e ajde moze PREVOD MS-NA 250947

18PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:19 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

5. Pozivi
Srednja škola. Više ne tamnica, sada je bila čist pakao. Mučenje i vatra… da, imao sam oba.
Sada sam radio sve ispravno. Niko nije mogao da se žali da izbegavam svoje obaveze.

Kako bih udovoljio Esme i zaštitio ostale, ostao sam u Forksu. Vratio sam se svojoj staroj rutini. Lovio sam ne više nego ostali. Svakog dana sam pohađao školu i igrao ljudsko biće. Svakog dana sam pažljivo slušao bilo šta novo o Kalenovima – nikad nije bilo nečeg novog. Devojka nije izgovorila ni reč o svojim sumnjama. Samo je ponavljala istu priču iznova i iznova – stajao sam s njom i pomerio je sa puta – dok njenim radoznalim slušaocima ne bi dosadilo, pa bi prestali da traže još detalja. Nije bilo opasnosti. Moja ishitrena reakcija nije nikog povredila.
Nikog osim mene samog.

Bio sam rešen da promenim budućnost. Ne najlakši zadatak koji mogu da zadam samom sebi, ali nije bilo drugog izbora s kojim sam mogao da živim. Alis je rekla da neću biti dovoljno snažan da se klonim devojke. Dokazaću da greši.
Mislio sam da će prvi dan biti najteži. Pred kraj tog dana bio sam siguran da je tako. Ipak, pogrešio sam.

Mučilo me je što znam da ću povrediti devojku. Tešio sam sebe činjenicom da će njen bol biti ništa više od uboda čiode – samo mala žaoka odbacivanja – u poređenju sa mojim.
Bela je bila ljudsko biće i znala je da sam ja bio nešto drugo, nešto pogrešno, nešto zastrašujuće. Njoj će verovatno laknuti pre nego što će se osetiti povređeno kad okrenem svoje lice od njenog i pretvaram se da ne postoji.

,,Zdravo, Edvarde,” pozdravila me je, tog prvog dana kad se vratila na biologiju. Glas joj je bio ljubazan, prijateljski, za sto osamdeset stepeni preokrenut od poslednjeg puta kad sam razgovarao sa njom.
Zašto? Šta je promena značila? Da li je zaboravila? Odlučila da je izmislila celu epizodu? Da li je ikako moguće da mi je oprostila što se nisam držao svog obećanja?
Pitanja su gorela kao zeđ koja me je napadala svaki put kad bih udahnuo.

Samo jedan trenutak da pogledam u njene oči. Samo da vidim mogu li tamo pročitati odgovore…

Ne. Nisam sebi mogao da dozvolim čak ni to. Ne ako nameravam da promenim budućnost.
Okrenuo sam svoju bradu za inč u njenom pravcu, ne skrećući pogled sa prednje strane prostorije. Klimnuo sam jednom, a onda okrenuo lice ka napred.
Nije ponovo progovorila sa mnom.

Tog popodneva, čim se škola završila, uloga bila odigrana, otrčao sam u Sijetl kao i prethodnog dana. Izgledalo je kao da mogu da podnesem bol malčice bolje dok letim nad zemljom, pretvarajući sve oko sebe u zelenu maglu.
Ovo trčanje je postalo moja dnevna navika.

19PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:19 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Da li sam je voleo? Nisam mislio tako. Ne još. Alisini prikazi te budućnosti su se ipak zalepili za mene, i mogao sam da jasno vidim kako bi bilo lako zaljubiti se u Belu. Bilo bi tačno kao padanje: nenaporno. Ali, to što nisam dopuštao sebi da je zavolim bilo je suprotno od padanja – bilo je kao da je uspinjem uz strmu ivicu, ruku po ruku, napor koji me iscrpljuje kao da nemam nimalo više od snage jednog smrtnika.

Prošlo je više od mesec dana, svakog dana bivalo je teže. To mi nije imalo smisla – čekao sam da prebolim, da postane lakše. To mora da je bilo ono na šta je Alis mislila, kada je predvidela da neću moći da se klonim devojke. Videla je jačinu bola. Ali mogao sam da podnesem bol.
Neću uništiti Belinu budućnost. Ako mi je bilo suđeno da je volim, zar onda najmanje što sam mogao da učinim nije bilo da je izbegavam?

Ipak, izbegavanje je bilo na granici onoga što sam ja mogao da podnesem. Mogao sam da se pretvaram da je ignorišem, da nikad ne pogledam u njenom pravcu. Mogao sam da se pretvaram da mi uopšte nije zanimljiva.
Ali to je i dalje bila varka, samo pretvaranje, a ne stvarnost.
I dalje sam se kačio za svaki njen dah, za svaku reč koju bi izgovorila.
Grupisao sam svoje muke u četiri kategorije.

Prve dve su bile poznate. Njen miris i njena tišina. Ili pre – da preuzmem odgovornost tamo gde treba – moja zeđ i moja radoznalost.
Zeđ je bila najosnovnija od mojih muka. Sada mi je bila navika da na biologiji jednostavno ne dišem. Naravno, uvek je bilo izuzetaka – kada bih morao da odgovorim na pitanje ili nešto tako, i kada bi mi bio potreban dah da govorim. Svaki put kada bih okusio vazduh oko sebe bilo je isto kao i prvog dana – vatra i potreba i brutalno nasilje bili bi očajni da se oslobode. Bilo bi teško držati se, čak i slabo, nekog razloga ili sprečavanja u takvim trenutcima. I, baš kao tog prvog dana, čudovište u meni bi urlalo, tako blizu površine…

Radoznalost je bila najkonstantnija od mojih muka. Pitanje nikad nije bilo van mojih misli: O čemu razmišlja sada? Kad čujem njen tihi uzdah. Kada odsutno vrti pramen svoje kose oko prsta. Kada spusti svoje knjige sa više snage nego uobičajeno. Kada zakasni na čas. Kada nestrpljivo lupka stopalom o pod. Svaki pokret uhvaćen mojom periferijskom verzijom bio je izluđujuća misterija. Kada bi pričala sa drugim ljudskim učenicima, analizirao bih svaku reč i ton. Da li je izgovarala svoje misli, ili ono što je mislila da bi trebalo reći? Često mi je zvučalo kao da se trudila da kaže ono što njena publika očekuje i to me je podsetilo na moju porodicu, na našu uobičajenu dnevnu iluziju – bili smo bolji u tome nego ona. Osim ako nisam grešio u vezi toga, samo umišljao stvari. Zašto bi ona morala da igra ulogu? Ona je bila jedna od njih – ljudski tinejdžer.

Majk Njuton je bio najiznenađujuća od mojih muka. Ko bi ikad sanjao da jedan tako običan, dosadan smrtnik moze da me toliko ljuti? Iskreno, bio sam nekako zahvalan tom ljudskom dečaku; više nego ostali, činio je da devojka priča. Naučio sam toliko mnogo o njoj kroz te razgovore – i dalje sam dopunjavao svoju listu – ali, naprotiv, Majkova upornost sa ovim projektom me je samo još više razljućivala. Nisam hteo da Majk bude taj koji će otključati njene tajne. Ja sam želeo to da uradim.

Pomagalo je to što on nikad nije primećivao njena otkrovenja, njene male izlete. Nije znao ništa o njoj. On je u svojoj glavi stvorio Belu koja nije postojala – devojku jednako običnu kao što je bio on. Nije posmatrao nesebičnost i hrabrost koji je izdvajaju od drugih ljudi, nije čuo abnormalnu zrelost njenih izgovorenih misli. Nije primećivao da, kada bi pričala o svojoj majki, zvučala je kao roditelj koji priča o svom detetu, pre nego obrnuto – s ljubavlju, s popustljivošću, pomalo zabavljeno, i snažno zaštitnički. Nije čuo strpljenje u njenom glasu, kad se pretvarala da je zainteresovana za njegove nepovezane priče, i nije shvatao ljubaznost iza tog strpljenja.

Kroz njene razgovore sa Majkom sam mogao da dodam najvažniji kvalitet na svoju listu, najuočljiviji od svih, tako jednostavan kao da je bio neobičan. Bela je bila dobra. Sve druge stvari dopunjavale su tu celinu – ljubazna i nemarljiva za sebe i nesebična i puna ljubavi i hrabra – kroz sve to bila je dobra.

Ova pomoćna otkrića, svejedno, nisu učinila da privolim dečaka. Posesivni način na koji je gledao Belu – kao da je bila namenjena njemu – provocirao me je skoro kao te nezrele fantazije koje je imao o njoj. Postao je samopouzdaniji u vezi nje, takođe, kako je vreme prolazilo, izgleda da je preferirala njega od onih koje je on smatrao svojim rivalima – Tajlerom Kraulijem, Erikom Jorkijem, i cak, sporedno, nada mnom. On bi po navici seo na njenu stranu našeg stola pre nego što bi čas počeo, ćaskao s njom, ohrabren njenim osmesima. Samo ljubaznim osmesima, rekao sam sebi. A opet, zabavljao sam sebe zamišljajući kako ga lansiram preko sobe u daleki zid…. Verovatno ga ne bi fatalno povredilo…

Majk nije često razmišljao o meni kao o rivalu. Nakon nezgode, bio je zabrinut da ćemo se Bela i ja zbližiti nakon proživljenog iskustva, ali očigledno se ispostavilo suprotno. Još tada mu je smetalo što se drugačije ponašam prema Beli i tako zadobijam njenu pažnju. Ali sad sam je ignorisao isto kao i druge i on je bivao zadovoljan.

O čemu razmišlja sada? Da li joj prija njegova pažnja?

I konačno, poslednja od mojih muka, najbolnija: Belina ravnodušnost. Kako sam ja ignorisao nju, tako je ona ignorisala mene. Nikad nije ponovo pokušala da razgovara sa mnom. Koliko sam ja znao, nikad nije ni razmišljala o meni.
Ovo bi me možda razljutilo – ili čak slomilo moju odluku da promenim budućnost – osim što je ponekad zurila u mene kao pre. To nisam video ja, pošto nisam mogao dopustiti sebi da pogledam u nju, ali Alis nas je uvek upozoravala kad bi trebalo da zuri; ostali su još bili oprezni oko devojčinog problematičnog znanja.

Olakšavalo je bol to što je s vremena na vreme zurila u mene iz daljiine. Naravno, mora da se samo pitala kakav sam ja to čudak.

,,Bela će zuriti u Edvarda za minut. Ponašajte se normalno,” Alis reče jednog utorka u martu, i ostali su pažljivo radili na tome da uzvrpolje i izmene svoju težinu kao ljudska bića; apsolutno mirovanje bilo je obeležje naše vrste.
Obratio sam pažnju na to koliko bi često gledala u mom pravcu. Zadovoljavalo me je, iako ne bi trebalo, to što se ta učestalost nije smanjivala kako je vreme prolazilo. Nisam znao šta to znači, ali to je učinilo da se osećam bolje.

20PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:19 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Alis uzdahnu. Želela bih…
,,Ne mešaj se, Alis,” rekao sam ispod daha. ,,Neće se desiti.”
Nadurila se. Alis je bila željna da oformi to prijateljstvo iz svojih vizija sa Belom. Na neki čudan način, nedostajala joj je devojka koju nije poznavala.
Priznaću, bolji si nego što sam mislila. Sad ti je budućnost sva zamršena i besmislena. Nadam se da si srećan.
,,Meni ima prilično smisla.”
Iznervirano je frknula.

Pokušao sam da je isključim, previše nestrpljiv za ovaj razgovor. Nisam bio veoma dobro raspoložen – napetiji nego što sam im dopuštao da vide. Jedino je Džasper bio svestan toga koliko sam duboko bio povređen, osećao je stres koji izbija iz mene, svojom jedinstvenom sposobnošću da i oseti i utiče na raspoloženje drugih. Ipak, nije razumeo razloge tih raspoloženja, i – pošto sam konstanto bio loše raspoložen ovih dana – ignorisao ih je.
Danas će biti težak dan. Teži nego dan pre, po navici.
Majk Njuton, odbojan dečko za kog nisam mogao da dozvolim da mi bude rival, se spremao da pozove Belu na izlazak.

Igranka na kojoj devojke biraju se približavala, a on se veoma nadao da će Bela pitati njega. To što nije to učinila poljuljalo je njegovo samopouzdanje. Sada je bio u neprijatnom položaju – uživao sam u njegovoj nelagodnosti više nego što bi trebalo – jer ga je Džesika Stenli upravo pozvala na igranku. Nije želeo da kaže “da,” i dalje se nadajući da će Bela izabrati njega(i tako mu dokazati pobedu nad ostalim rivalima), ali nije želeo ni da kaže “ne” i da završi tako što će propustiti igranku. Džesika, povređena njegovim oklevanjem i pogađajući razlog koji se krije iza njega, besno je razmišljala o Beli. Opet, imao sam instinkt da postavim sebe između Džesikinih besnih misli i Bele. Sada sam bolje razumeo instinkt, ali samo me je više frustriralo što ne mogu da odreagujem na njega.

Znači, do ovoga je došlo. Bio sam potpuno privezan za nevažne srednjoškolske drame koje sam nekada uzimao za totalno nebitne.
Majk je radio na svojim živcima dok je pratio Belu na biologiju. Slušao sam njegova naprezanja dok sam čekao da izađu. Dečko je bio slab. Namerno je čekao na ovu igranku, uplašen da obelodani svoju zaljubljenost pre nego što ona izrazito pokaže da ga preferira. Nije želeo da ispadne slab na odbijanje, radije čekajući da ona napravi taj prvi korak.
Kukavica.
Ponovo je seo na naš sto, rutina je učinila da se oseća prijatno, a ja sam zamišljao zvuk koje bi njegovo telo napravilo kad bi udarilo u suprotni zid dovoljnom snagom da mui slomi skoro sve kosti.

,,Dakle,” rekao je devojci, pogleda usmerenog ka podu. ,,Džesika me je pozvala na prolećnu igranku.”
,,To je super,” Bela odgovori momentalno i sa entuzijazmom. Bilo je teško ne nasmešiti se dok je njen ton potapao Majkovu svesnost. On se nadao obeshrabrenosti. ,,Sjajno ćeš se provesti sa Džesikom.”
Mučio se da nađe pravi odgovor. ,,Pa…” oklevao je, pa skoro odustao. Onda se sabrao. ,, Rekao sam joj da moram da razmislim o tome.”
,,Zbog čega?” upitala je. Njen ton je uglavnom bio neodobravajući, ali tu je takođe bila i mala trunka olakšanja.
Šta je to značilo? Neočekivani, jak bes učinio je da se moje ruke stisnu u pesnice.

Majk nije čuo olakšanje. Njegovo lice je bilo crveno od krvi – mahnito, kako sam se ja iznenada osetio, ovo je izgledalo kao poziv – i ponovo je pogledao u pod dok je govorio.
,,Pitao sam se da li… pa, da li si ti možda planirala da me pozoveš.”
Bela je oklevala.

U tom trenutku njenog oklevanja video sam budućnost jasnije nego Alis ikada.
Devojka bi mogla reći da na Majkovo neizgovoreno pitanje, a mogla bi reći i ne, ali kako god, jednog dana uskoro, nekome će reći da. Ona je bila draga i intrigantna, a ljudski muškarci nisu zanemarivali tu činjenicu. Bilo da bude s nekim iz ove dosadne gomile, ili da sačeka dok se ne oslobodi iz Forksa, doći će dan kada će reći da.

Video sam njen život kao i pre – koledž, karijera…. ljubav, brak. Video sam je ponovo sa rukom u očevoj, obučenu u svileno belo, njeno lice obasjano srećom dok korača uz zvuke Vagnerovog marša.
Bol je bio veći od bilo čega što sam pre osetio. Ljudsko biće bi moralo da bude na ivici smrti kako bi osetilo ovaj bol – ljudsko biće ga ne bi preživelo.
I ne samo bol, vec i potpun bes.
Bes je žudela za nekom vrstom fizičkog ispoljavanja. Iako ovaj beznačajan, bezvredan dečko možda neće biti taj kome će Bela reći da, žudeo sam da zdrobim njegovu lobanju u svojoj ruci i ostavim ga da stoji kao prikaz tom nekom drugom, ko god on bio.

Nisam razumeo ovo osećanje – bilo je tolika zbrka bola i besa i želje i očaja. Nikad pre ga nisam osetio; nisam mogao da ga imenujem.

,,Majk, mislim da bi trebalo da joj kažeš da,” Bela reče nežnim glasom.
Majkove nade se raspršiše. Uživao bih u tome pod drugim okolnostima, ali bio sam izgubljen u poslebolnom šoku – i žaljenju zbog onoga što su mi bol i bes učinili.

Alis je bila u pravu. Nisam bio dovoljno snažan.
Upravo sada, Alis će gledati kako se budućnost okreće i uvija, ponovo postaje jasna. Hoće li je ovo zadovoljiti?

,,Jesi li već pozvala nekog?” Majk upita zlovoljno. Besno je pogledao u mene, sumnjiv po prvi put u mnogo nedelja. Shvatio sam da sam odao svoju zainteresovanost; glava mi je bila okrenuta u Belinom pravcu.
Divlja zavist u njegovim mislima – zavist prema bilo kome kog je devojka izabrala pre njega – odjednom je nadenula ime mom bezimenom osećanju.
Bio sam ljubomoran.

21PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:19 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

,,Ne,” devojka reče, sa tračkom humora u svom glasu. ,,Uopšte neću ići na igranku.”
Kroz svo žaljenje i bes, osetio sam olakšanje u njenim rečima. Odjednom, razmatrao sam svoje rivale.
,,Zašto ne?” Majk je pitao, skoro nepristojnim tonom. Vređalo me je što koristi taj ton sa njom. Sprečio sam režanje.
,,Idem u Sijetl te subote,” odgovorila je.
Radoznalost nije bila toliko pogrešna kao što bi bila pre – sad kad sam bio potpuno odlučan da otkrijem odgovore na sve. Znaću svako “gde” i svako “zašto” ovih novih otkrića dovoljno uskoro.
Majkov ton je postao neprijatno laskav. ,,Zar ne možeš da odeš nekog drugog vikenda?”
,,Žao mi je, ne.” Bela je sada bila oštra. ,,Tako da ne bi trebalo da teraš Džes da te više čeka – to je nepristojno.”

Njena zabrinutost za Džesikina osećanja zapalilo je plamenove moje ljubomore. Ovaj put u Sijetl je jasno bio izgovor da kaže ne – da li je odbila iz vernosti prema prijateljici? Bila je više nego dovoljno nesebična za to. Da li je zapravo želela da je mogla da kaže da? Ili su obe pretpostavke pogrešne? Da li je zainteresovana za nekog drugog?
,,Aha, u pravu si,” Majk promrmlja, tako obeshrabren da sam skoro osetio sažaljenje prema njemu.
Skoro.

Spustio je pogled sa devojke, isključujući moj pogled na njeno lice kroz njegove misli.
Nisam nameravao da to tolerišem.
Okrenuo sam se da sam pročitam njeno lice, prvi put za više od mesec dana. Bilo je oštro olakšanje ponovo sebi to dozvoliti, kao udah vazduha u ljudska pluća koja dugo nisu udisala.
Oči su joj bile zatvorene, a ruke pritisnute na obe strane njenog lica. Povremeno je zavrtela glavom tako lagano, kao da je pokušavala da otera neku misao iz svojih misli.
Frustrirajuće. Fascinantno.

Glas gospodina Banera ju je izvukao iz svog sanjarenja i oči joj se polako otvoriše. Momentalno me je pogledala, možda osećajući da zurim. Zurila je u moje oči sa istim zbunjenim izrazom koji me je toliko dugo proganjao.
Nisam osetio kajanje ili krivicu ili bes u toj sekundi. Znao sam da će ponovo doći, i to uskoro, ali ovog trenutka bio sam neobično visoko. Kao da sam trijumfovao pre nego izgubio.

Nije skrenula pogled, iako sam zurio sa neumesnim intenzitetom, uzaludno pokušavajući da pročitam njene misli kroz njene tečne braon oči. Bile su pune pitanja, pre nego odgovora.
Mogao sam da vidim odraz svojih očiju i mogao sam da vidim da su crne od zeđi. Prošle su skoro dve nedelje od mog poslednjeg lova; ovo nije bio najbezbedniji dan za moju volju da se raspe. Ali izgleda da je crnina nije plašila. I dalje nije skrenula pogled, i nežna, razarajuće privlačna pink boja poče da boji njenu kožu.
O čemu razmišlja sada?
Skoro da sam postavio pitanje naglas, ali u tom trenutku gospodin Baner prozva moje ime.

Izabrao sam tačan odgovor iz njegove glave, dok sam s olakšanjem gledao u njegovom pravcu.
Usisao sam brzi udah. ,,Krebsov ciklus.”
Zeđ je pržila niz moje grlo – zatežući moje mišiće i ispunjavajući moja usta otrovom – i zatvorio sam oči, pokušavajući da se koncentrišem kroz želju za njenom krvi koja je besnela u meni.

Čudovište je bilo jače nego pre. Čudovište se veselilo. Prigrlilo je ovu dvostruku budućnost koja mu je davala pedeset posto šansi da ima ono za čim je tako pokvareno žudelo.
Treća, nesigurna budućnost, koju sam pokušao da ostvarim snagom volje se raspala – uništena zajedničkom ljubomorom, zbog svega – i bilo je toliko bliže svom cilju.
Kajanje i krivica goreli su kao zeđ, i da sam imao sposobnost da proizvodim suze, one bi ispunile moje oči.
Sta sam to učinio?

Znajući da je bitka već bila izgubljena, izgleda da nije bilo razloga da se opirem onome što sam želeo; okrenuo sam se da ponovo zurim u devojku.
Sakrila se u svojoj kosi, ali mogao sam da vidim kroz procepe u uvojcima da joj je obraz sad bio jarko crven.
Čudovištu se to sviđalo.
Nije ponovo susrela moj pogled, ali nervozno je uvrtala uvojak svoje tamne kose između prstiju. Njeni osetljivi prsti, njeni krhki zglobovi – bili su tako lomljivi, izgledajući celom svetu kao da bi samo moj dah mogao da ih zdrobi.

Ne, ne, ne. Nisam mogao da učinim ovo. Bila je previše lomljiva, previše dobra, previše vredna da zasluži ovu sudbinu. Nisam mogao da dopustim da se moj život sudari sa njenim, da ga uništi.
Ali takođe nisam mogao da je se klonim. Alis je bila u pravu u vezi toga.
Čudoviste u meni je siktalo sa frustracijom, dok sam se kolebao, prvo se naginjući ka prvom, onda ka drugom načinu.

Moj kratki čas s njom je prošao prebrzo, dok sam se dvoumio između tvrdog i grubog. Zvono je zazvonilo i počela je da sakuplja svoje stvari ne gledajući me. To me je razočaralo, ali teško da sam mogao da očekujem drugačije. Način na koji sam se ponašao prema njoj posle nezgode bio je neoprostiv.

,,Bela?” rekao sam, nesposoban da se zaustavim.Moja snaga volje je već ležala raskomadana.
Oklevala je pre nego što me je pogledala; kada se okrenula izraz joj je bio odbramben, nepoverljiv.
Podsetio sam sebe da je imala svako pravo da mi ne veruje. Da bi i trebalo.
Čekala je da nastavim, ali ja sam samo zurio u nju, čitajući joj lice.
Udisao sam pune udahe vazduha u redovnim vremenskim intervalima, boreći se protiv svoje zeđi.
,,Šta je?” konačno je rekla. ,,Da li opet pričaš sa mnom?” Bilo je trunke ljutnje u njenom tonu koja je bila, poput njenog besa, draga. Učinila je da poželim da se nasmešim.
Nisam bio siguran kako da odgovorim na njeno pitanje. Da li sam pričao s njom u tom smislu na koji je mislila?
Ne. Ne ako sam mogao da pomognem. Pokučaću da pomognem.
,,Ne, zapravo ne,” rekao sam joj.
Zatvorila je svoje oči, sto me je frustriralo. To je isključilo moj najbolji prilaz njenim osećanjima. Udahnula je dug, lagan udah ne otvarajući oči. Vilica joj je bila zaklopljena.
Još uvek zatvorenih očiju, progovorila je. Ovo sigurno nije bio normalan način za ljudsko biće da razgovara. Zašto je to radila?

,,Pa šta onda hoćeš, Edvarde?”
Zvuk mog imena na njenim usnama uradio je čudnu stvar mom telu. Da sam imao otkucaje srca, ubrzali bi se.
Ali kako da joj odgovorim?
Istinom, odlučio sam. Biću što iskreniji mogu s njom, od sada pa na dalje. Nisam želeo da zaslužim njeno nepoverenje, čak i ako je zasluživanje njenog poverenja bilo nemoguće.

,,Žao mi je,” rekao sam joj. To je bila istina više nego što će ona ikad saznati. Nažalost, mogao sam da se bezbedno izvinim samo za beznačajno. ,,Veoma sam neljubazan, znam. Ali ovako je bolje, zaista.”
Bilo bi bolje za nju kad bih mogao da nastavim tako, da budem neljubazan. Da li sam mogao?
Njene oči se otvoriše, izraza još uvek opreznog.
,,Ne znam na šta misliš.”
Pokušao sam da pružim što više upozorenja sam mogao kroz nju. ,,Bolje je da nismo prijatelji.” Sigurno, toliko je mogla da shvati. Bila je bistra devojka. ,,Veruj mi.”

Oči joj se suziše i setio sam se da sam joj te reči rekao i pre- malo pre kršenja obećanja. Uzdrhtao sam kad je sklopila vilicu – jasno je da se i ona setila.
,,Šteta što to nisi ranije shvatio,” rekla je besno. ,,Mogao si da poštediš sebe tog silnog žaljenja.”
Zurio sam u nju u šoku. Šta je ona znala o mom žaljenju?
,,Žaljenja? Žaljenja zbog čega?” upitao sam.
,,Zbog toga što nisi pustio da me onaj glupi karavan jednostavno zgnječi.” oštro odgovori.
Zaledio sam se, ošamućen.

Kako je mogla to da misli? Spasavanje njenog života je bila jedina prihvatljiva stvar koju sam uradio od kada sam je upoznao. Jedina stvar koje se nisam stideo. Jedna i jedina stvar zbog koje mi je uopšte i drago što postojim. Borio sam se da je ostavim u životu od trenutka kada sam osetio njen miris. Kako može da misli to o meni? Kako se usuđuje da stavlja u pitanje moje jedino dobro delo u svom ovom haosu?
,,Misliš da žalim što sam ti spasao život?”
,,Znam da žališ,” uzvratila je.
Njena procena mojih namera ostavila me je da kiptim od besa. ,,Ništa ti ne znaš.”

Kako su zbunjujuće i nerazumljive bile radnje njenog uma! Mora da nije razmišljala kao druga ljudska bića. To mora biti objašnjenje za njenu mentalnu tišinu. Bila je potpuno drugačija.
Naglo je skrenula pogled, ponovo sastavljajući zube. Obrazi su joj bili rumeni, ovog puta od besa. Skupila je svoje knjige na gomilu, uzela ih u naručje i odmarširala ka vratima, ne susrećući moj pogled koji zuri.
Čak i iznerviran kakav sam bio, bilo je nemoguće ne smatrati njen bes pomalo zabavnim.

Hodala je ukočeno, ne gledajući kuda ide i njeno stopalo se zakačilo za dovratak. Saplela se i ispustila knjige na zemlju. Umesto da se sagne i pokupi ih, stajala je rigidno uspravno, čak i ne gledajući dole, kao da nije bila sigurna da su knjige vredne spasa.
Borio sam se da se ne nasmejem.
Nije bilo nikog da me gleda; dojurio sam do nje i složio njene knjige pre nego što je uopšte i pogledala dole.
Napola se sagnula, videla me, a potom se zaledila. Dodao sam joj knjige, uveravajući se da moja ledena koža nijednom ne dotiče njenu.

,,Hvala,” rekla je hladnim, oštrim glasom.
Njen ton je povratio moju iritaciju.
,,Nema na čemu,” rekao sam isto tako hladno.
Uspravila se i otišla na svoj sledeći čas.
Gledao sam sve dok više nisam mogao da vidim njenu besnu figuru.

Čas španskog je prošao u izmaglici. Gospođica Gof nikada nije dovodila u pitanje moju rasejanost – znala je da je moj španski bio superioran u odnosu na njen i dala mi je savršenu velikodušnost – ostavljajući me slobodnim da razmišljam.

Dakle, nisam mogao da ignorišem devojku. Toliko je bilo očigledno. Ali da li je to značilo da nisam imao izbora osim da je uništim? To nije mogla biti jedina dostupna budućnost. Morao je biti negi drugi izbor, neka delikatna ravnoteža. Pokušao sam da smislim način…

Nisam obraćao mnogo pažnje na Emeta, sve dok času nije skoro došao kraj. Bio je radoznao – Emet nije bio preterano intuitivan oko promena u tuđim raspoloženjima, ali mogao je da vidi očiglednu promenu u meni. Pitao se šta je to što se desilo i premestilo nepopustljivo mrgođenje s mog lica. Mučio se da definiše promenu i konačno odlučio da sam izgledao kao da sam bio pun nade.
Pun nade? Da li je spolja tako izgledalo?

Razmišljao sam o ideji nadanja dok sam išao ka volvu, pitajući se čemu bi tačno trebalo da se nadam.
Ali nisam mogao da razmišljam dugo. Osetljiv, kakav sam uvek bio, na misli o devojci, zvuk Belinog imena u glavi mojih… mojih rivala, pretpostavljam da sam morao da priznam, zahvatilo je moju pažnju. Erik i Tajler, čuvši – sa velikim zadovoljstvom – za Majkov neuspeh, odlučiše da nešto preduzmu.

22PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:21 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Erik je već bio na mestu, naslonjen na njen kamionet, odakle nije mogla da ga izbegne. Tajlerov čas je kasnio sa završavanjem zbog primanja rezultata ispita i on je bio u očajničkoj žurbi da je stigne pre nego što pobegne.
Ovo sam morao da vidim.

,,Sačekaj ostale ovde, važi?” promrmljao sam Emetu.
Sumnjivo me je odmerio, a potom slegnuo ramenima i klimnuo glavom.
Dečko je izgubio razum, pomislio je, zabavljen mojim neobičnim zahtevom.
Video sam Belu kako izlazi iz sale i sačekao sam, tamo gde me neće videti, da prođe. Kako se približavala Erikovoj zasedi, iskoračio sam, podešavajući svoje korake tako da prođem pored u pravom trenutku.

Gledao sam kako joj se telo ukočilo kad je primetila dečka koji je čeka. Ukočila se na tren, a potom opustila i nastavila pravo.

,,Ćao, Erik,” čuo sam kako ga pozdravlja, prijateljskim glasom.
Bio sam iznenadno i neočekivano nestrpljiv. Šta ako joj je ovaj decko nezdrave kože bio nekako drag?
Erik glasno proguta, Adamova jabučica mu se mrdala. ,,Zdravo, Bela.”
Izgledala je nesveno njegove nervoze.
,,Šta ima?” upitala je, otključavajući svoj kamionet i ne gledajući u njegov prestravljen izraz lica.
,,Uh, pa samo sam se pitao… hoćeš li na prolećnu igranku sa mnom?” Glas mu je pukao.
Konačno je podigla pogled. Da li joj je drago ili ne? Erik nije mogao da susretne njen izraz lica, tako da ja nisam mogao da ga vidim u njegovim mislima.
,,Mislila sam da devojke biraju,” rekla je, zvučeći zatečeno.
,,Pa jeste,” bedno se složio.

Ovaj jadan dečko me nije nervirao koliko i Majk Njuton, ali nisam mogao da ga smatram simpatičnim, dok mu Bela nije nežno odgovorila.
,,Hvala ti što si me pitao, ali tog dana ću biti u Sijetlu.”
Već je čuo ovo; I dalje, bilo je razočaravajuće.
,,Oh,” promrmljao je, jedva se usuđujući da podigne pogled do njenog nosa. ,,Možda drugi put.”
,,Naravno,” složila se. Onda se ugrizla za donju usnu, kao da je zažalila što ga je ostavila s nadom. Sviđalo mi se to.

Erik iskorači i ode, krećući se u pogrešnom pravcu od svojih kola, njegova jedina misao bio je beg.
Prošao sam pored nje u tom trenutku i čuo njen uzdah olakšanja. Nasmejao sam se. Okrenula se na zvuk, ali ja sam zurio pravo, pokušavajući da sprečim da mi se usne iskrive od zabavljenosti.

Tajler je bio iza mene, skoro trčeći u žurbi da je stigne pre nego što se odveze. Bio je preduzimljiviji i samopouzdaniji od ostale dvojice; čekao je da pita Belu ovoliko dugo jedino jer je poštovao Majkovu prednost.

Želeo sam da ga vidim kako uspeva da je stigne iz dva razloga. Ako je – kao što sam počeo da sumnjam – sva ova pažnja nervirala Belu, želeo sam da uživam gledajući njenu reakciju. Ali, ako nije bila – ako je Tajlerov poziv bio onaj kom se nadala – onda sam to takođe želeo da znam.
Meni je izgledao je dosadno prosečno i nebitno, ali šta sam ja znao o Belinom ukusu?
Možda je volela prosečne mladice…
Stresao sam se na tu misao. Ja nikad ne bih mogao biti prosečan dečko. Koliko je licemerno od mene bilo što se postavljam za jednog od takmičara za njenu privrženost. Kako bi ikad moglo da je bude briga za nekog ko je bio, po bilo kojoj proceni, čudovište?

Bila je previše dobra za čudovište.

Trebalo je da je pustim da pobegne, ali me je moja neoprostiva radoznalost sprečila da uradim pravu stvar. Ponovo. Ali šta ako Tajler propusti svoju šansu sada, i samo je pozove posle, kad necu imati način da saznam ishod? Isparkirao sam svoj volvo na usku stazicu, blokirajući njen izlaz.
Emet i ostali su bili na svom putu, ali on im je objasnio moje čudno ponašanje, tako da su hodali veoma sporo, posmatrajući me, pokušavajući da otkriju šta sam to radio.

Gledao sam devojku u svom retrovizoru. Besno je gledala u zadnji deo mojih kola, ne susrećući moj pogled, izgledajući kao da je želela da vozi tenk umesto zarđalog ševroleta. Tajler je požurio u svoja kola i došao u red iza nje, zahvalan na mom neobjašnjivom ponašanju. Mahao joj je, pokušavajući da zadobije njenu pažnju, ali nije ga primetila. Pričekao je trenutak, a potom napustio svoj auto i dotumarao do njenog suvozačkog prozora. Pokucao je na staklo.

Poskočila je, a potom zbunjeno zurila u njega. Nakon sekunde, ručno je spustila prozor, izgledalo je da ima problem s tim.

,,Izvini, Tajlere,” rekla je iznerviranim glasom. ,,Zaglavljena sam iza Kalena.”
Rekla je moje ima grubim glasom – i dalje je bila besna na mene.
,,Oh, znam,” Tajler reče, neodvraćen njenim raspoloženjem. ,,Samo sam hteo da te pitam nešto dok smo zarobljeni ovde.”
Široko se cerio.
Bio sam zahvalan na načinu na koji je prebledela zbog njegovog očiglednog pokušaja.
,,Hoćeš li me pozvati na prolećnu igranku?” pitao je, sa ni tragom poraza u svom glasu.
,,Neću biti u gradu, Tajlere,” rekla mu je, dok je iznerviranost i dalje plamtela u njenom glasu.
,,Aha, Majk je to rekao.”
,,Zašto onda – ?” krenula je da pita.
Slegnuo je ramenima. ,,Nadao sam se da si ga samo elegantno odbijala.”
Njene oči zasijaše, a potom se ohladiše. ,,Žao mi je, Tajlere,” rekla je, uopšte ne zvučeči kao da joj je žao. ,,Zaista ću biti van grada.”
Prihvatio je taj izgovor, ne dotaknutog samopouzdanja. ,,U redu je. I dalje imamo maturu.” Otišao je natrag do svojih kola.

Bio sam u pravu što sam čekao na ovo.
Zgroženi izraz njenog lica nije imao cenu. Rekao mi je ono što ne bi tako očajnicki trebalo da želim da znam – da ona nije gajila osećanja ni za jednog od ovih ljudskih muškaraca koji su želeli da je osvoje.
Takođe, njen izraz lica je verovatno bio najsmešnija stvar koju sam ikad video.
Moja porodica je tada stigla, zbunjena činjenicom da sam se, za promenu, tresao od smeha, umesto da se ubilački mrštim na svakog u vidnom polju.

Šta je toliko smešno? Emet je želeo da zna.
Samo sam zavrteo glavom dok sam se takođe zatresao od novog smeha dok je Bela besno pokrenula svoj bučni motor. Izgledala je kao da ponovo priželjkuje tenk.
,,Idemo!” Rozali nestrpljivo siknu. ,,Prestani da budeš idiot. Ako možeš.”
Njene reči me nisu iznervirale – bio sam previše zabavljen. Ali uradio sam kako je tražila.
Niko mi se nije obratio na putu do kuće. Nastavio sam da se kikoćem s vremena na vreme, razmišljajući o Belinom licu.

Kada sam skrenuo na put – ubrzavajući sada, kad nije bilo svedoka – Alis je pokvarila moje raspoloženje.
,,Pa mogu li sada da pričam sa Belom?” iznenada je upitala, ne razmatrajući prvo reči, tako da mi nije dala upozorenje.
,,Ne,” prasnuo sam.
,,Nije fer! Šta čekam?”
,,Još uvek ništa nisam odlučio, Alis.”
,,Kako god, Edvarde.”
U njenoj glavi, Beline dve sudbine su ponovo bile jasne.
,,U čemu je poenta da je upoznaš?” promrmljao sam, odjednom mrzovoljan. ,,Ako ću je jednostavno ubiti?”
Alis je oklevala na sekund. ,,Imaš poentu,” priznala je.

Poslednji put sam skrenuo, brzinom od devedeset milja na sat, a onda zaškripeo do zaustavljanja na inč od zadnjeg zida garaze.
,,Uživaj u svom trčanju,” Rozali reče samozadovoljno, dok sam izlazio iz kola.
Ali nisam išao da trčim danas. Umesto toga, otišao sam u lov.
Ostali su trebali da love sutra, ali nisam sad sebi mogao da priuštim da budem zedan. Preterao sam, pijući više nego što je bilo potrebno, nalivajući se ponovo – mala grupa losova i jedan crni medved, na kog sam bio srećan da naletim u ovako rano doba godine. Bio sam toliko pun da mi je bilo nelagodno. Zašto to nije moglo biti dovoljno? Zašto je njen miris morao biti toliko jači od bilo čega drugog?

Lovio sam kako bi se pripremio za sledeći dan, ali, kad više nisam mogao da lovim i kada su falili sati da sunce izađe, shvatio sam da sledeći dan nije dovoljno uskoro.

23PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:21 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Ponovo me je oblio hladan znoj kad sam shvatio da sam pošao da nađem devojku.
Raspravljao sam se sa samim sobom na putu do Forksa i moja manje plemenita strana je dobila raspravu, pa sam nastavio sa svojim neopravdanim planom.
Čudovište je bilo neumorno, ali dobro napojeno. Znao sam da ću moći da se držim na bezbednoj distanci od devojke.
Samo sam želeo da znam gde je.
Samo sam želeo da joj vidim lice.

Prošla je ponoć i Belina kuća je bila mirna i tiha. Njen kamionet je bio parkiran uz ivičnjak, a policijska kola njenog oca su bila uz put.
Nije bilo svesnih misli nigde u komšiluku. Na trenutak sam posmatrao kuću iz tame šume koja je ivici na istoku. Ulazna vrata će verovatno biti zaključana – to nije bio problem, osim toga što nisam hteo da ostavim polomljena vrata iza sebe kao dokaz. Odlučio sam da prvo probam prozor na gornjem spratu. Ne bi se mnogi ljudi zamarali instaliranjem katanca tamo.

Pretrčao sam otvoreno dvoriste i došao do kuće za pola sekunde. Dok sam visio sa nadstrešnice prozora na jednoj ruci, pogledao sam kroz staklo i dah mi se zaustavio.
Bila je to njena soba. Mogao sam da je vidim na jednom malom krevetu, njeni pokrivači su bili na podu, a njeni čarsavi uvijeni oko njenih nogu.
Dok sam gledao, umorno se okrenula i prebacila jednu ruku preko glave. Nije bučno spavala, barem ne večeras. Da li je osetila opasnost pored sebe?

Bio sam odbijen samim sobom dok sam je gledao kako se ponovo prevrće.
Kako sam ja bio ikako bolji od nekog bolesnog, špijunirajuceg idiota? Nisam bio nimalo bolji. Bio sam mnogo, mnogo gori.

Opustio sam svoje prste, dok sam se spremao da se pustim. Ali prvo sam dopustio sebi jedan dug pogled u njeno lice.
Nije bilo mirno. Male bore su bile između njenih obrva, uglovi njenih usana su bili spušteni. Njene usne zadrhtaše, a onda se razdvojiše.

,,U redu, mama,” promrmljala je.
Bela je pričala u snu.
Radoznalost buknu, nadjačavajući samo-odvratnost. Iskušenje koje su mi zadavale te nezastićene, nesvesne, izgovorene misli bilo je neverovatno frustrirajuće.
Pokušao sam da otvorim prozor i nije bio zaključan, iako se zaglavio zbog dugog neotvaranja.
Polako sam ga otvarao, grčeći se sa svakim bledim režanjem metalnog rama. Moraću da nađem neko ulje za sledeći put…
Sledeći put? Zavrteo sam glavom, ponovo zgađen.

Tiho sam se provukao kroz polu-otvoren prozor.
Soba joj je bila mala – nesređena, ali ne i nečista. Pored njenog kreveta su bile knjige na gomili, poleđina okrenutih ka meni, i razbacanih diskova pored njenog neskupog CD plejera – na vrhu je bila samo jedna kutija za nakit. Mnoštvo papira je okruživalo kompjuter koji je izgledao kao da je pripadao muzeju zastarele tehnologije. Cipele su bile na drvenom podu.

Veoma jako sam želeo da odem i pročitam naslove njenih knjiga i diskova, ali obećao sam sebi da ću se držati podalje; umesto toga sam otišao da sedim u staroj stolici za ljuljanje u dalekom uglu sobe.
Da li sam nekada stvarno smatrao da devojka prosečno izgleda? Pomislio sam na taj prvi dan i na odvratnost prema momcima koji su momentalno bili zaitrigirani njom. Ali kad se sada setim njenog lica u njihovim mislima, ne mogu da shvatim zašto je nisam odmah smatrao lepom. Činilo se kao očigledna stvar.

Upravo sada – sa svojom tamnom kosom rasutom oko svog bledog lica, noseći otrcanu majicu punu rupa i trenerku, crta lica opuštenih u besvesnosti, lagano radvojenih usana – oduzela mi je dah
Ili bi ga oduzela, pomislio sam krivo, da sam disao.
Nije progovarala. Možda joj se san završio.
Zurio sam u njeno lice i pokušavao da smislim neki način da budućnost učinim podnošljivom.

Nije bilo podnošljivo da je povredim. Da li je moj jedini izbor bio da je ponovo napustim?
Ostali sada nisu mogli da se raspravljaju sa mnom. Neće biti sumnji, ništa što bi vratilo nečije misli nazad na nezgodu.
Kolebao sam se kao ovog popodneva i ništa se nije činilo moguće.
Nisam mogao da se nadam da budem suparnik ljudskim momcima, bilo da su joj ti specifični momci bili dragi ili ne. Ja sam bio čudovište. Kako bi ona ikada mogla da me vidi kao nešto drugo? Kad bi znala istinu o meni, to bi je preplašilo i odbilo. Poput žrtve u horor filmu, pobegla bi, vrišteći u hororu.

Setio sam se njenog prvog dana na biologiji.. i znao da je to tačna reakcija kakvu bi imala.
Bilo je licemerno od mene da mislim da bi ona, da sam je ja pozvao da ide na tu glupu igranku, otkazala svoje žurno smišljene planove i pristala da ide sa mnom.
Nisam ja bio taj kome je bilo suđeno da mu kaže da. To je bio neko drugi, neko ljudski i topao. I ja čak nisam mogao da dozvolim sebi – jednog dana, kad to da bude izgovoreno – da ga lovim i ubijem, jer ga je ona zasluživala, ko god on bio. Zasluživala je sreću i ljubav sa bilo kim koga izabere.
Dugovao sam joj da sada uradim pravu stvar; nisam više mogao da se pretvaram da sam samo ja u opasnosti jer volim ovu devojku.

Posle svega, stvarno ne bi bilo bitno ako bi otišao, jer Bela nikada ne bi mogla da me vidi na način na koji ja želim. Nikad me neće videti kao nekog vrednog ljubavi.

24PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:22 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

Nikad.
Može li se mrtvo, zamrznuto srce slomiti? Osećao sam da bi moje moglo.
,,Edvarde,” Bela reče.
Zaledio sam se, zureći u njene neotvorene oči.
Da li se probudila, uhvatila me ovde? Izgledala je zaspalo, ali joj je glas bio tako jasan…
Tiho je uzdahnula, a onda se ponovo umorno pomeri, okrećući se na stranu – i dalje spavajući i sanjajući.

,,Edvarde,” nežno je promrmljala.
Sanjala me je.
Moze li mrtvo, zaleđeno srce ponovo da zakuca? Osećao sam da se moje spremalo.

,,Ostani,” uzdahnula je. ,,Ne idi. Molim te… ne idi.”
Sanjala me je, a čak nisam bio ni noćna mora. Želela je da ostanem s njom, tamo u njenom snu.

Mučio sam se da pronađem prave reči kako bih imenovao osećanja koja su protekla kroz mene, ali nisam imao dovoljno snažne reči da ih poduprem. Dug trenutak sam se davio u njima.
Kada sam se pribrao, više nisam bio isti čovek kakav sam bio pre.
Moj život je bio beskrajna, nepromenjiva ponoć. Mora, neosporno, uvek biti ponoć za mene. Pa kako je onda moguće da moje sunce izlazi sada, u sred moje ponoći?
Za vreme od kada sam pretvoren u vampira, od kada sam zamenio svoju dušu i svoju smrtnost za besmrtnost u pekućem bolu transformacije, bio sam zaista zamrznut. Moje telo se pretvorilo u nešto više nalik na kamen nego na telo, trajno i nepromenjivo. Ja sam, takođe, bio zaleđen – moj karakter, stvari koje volim i koje ne volim, moja raspoloženja i želje; svi su bili zamrznuti na mestu.
Isto je bilo i za ostale. Svi smo bili zamrznuti. Živi kamen.

Kada je za jednog od nas nailazila promena, bila je to retka i trajna stvar. Video sam kad se desila Karlajlu, a onda jednu deceniju kasnije Rozali. Ljubav ih je promenila na večan način, način koji nikad nije bledeo. Više od osamdeset godina je prošlo od kada je Karlajl pronašao Esme, a i dalje je gledao u nju očima prve ljubavi. Uvek će biti tako za njih.

Tako će uvek biti i za mene, takođe. Uvek ću voleti ovu krhku ljudsku devojku, ostatak mog bezgraničnog postanka.

Posmatrao sam njeno besvesno lice, osećajuci kako se ova ljubav prema njoj smešta u svaki delić mog kamenog tela.
Sada je spavala mirnije, sa blagim osmehom na usnama.
Uvek ću je gledati, počeo sam da shvatam.
Voleo sam je, tako da cu pokušati da budem dovoljno jak da je napustim. Znao sam da sada nisam bio toliko jak. Radiću na tome. Ali možda sam bio dovoljno snažan da preokrenem budućnost.

Alis je videla samo dve mogućnosti za Belu, i sada sam ih obe razumeo.
To što je volim me neće sprečiti da je ubijem ako sebi dopustim greške.
Ali nisam mogao da osetim čudovište sada, nisam ga mogao naći nigde u sebi. Možda ga je ljubav zauvek ućutkala. Kad bih je sada ubio, to ne bi bilo namerno, već samo užasna nezgoda.

Moraću da budem prekomerno pažljiv. Nikada, baš nikada, neću moći da dopustim sebi da ne budem. Moraću da kontrolišem svaki svoj dah. Uvek cu morati da održavam opreznu distancu.
Neću praviti greške.
Konačno sam razumeo drugu budućnost. Ranije sam bio zbunjen tom vizijom – šta bi se to moglo dogoditi što bi prouzrokovalo da Bela postane zatocenik ovom besmrtnom polu-životu?

Sad - razoren žudnjom za devojkom – mogao sam da razumem kako bi mozda, u neoprostivoj sebičnosti, zamolio svog oca za tu uslugu. Da ga pitam da oduzme njen život i njenu dušu, kako bih mogao da je zauvek zadržim.
Zasluživala je bolje.

Ali video sam još jednu budućnost, još jednu tanku žicu kojom bih možda mogao da idem, ako bih mogao da održavam ravnotežu.
Da li sam to mogao? Da budem sa njom i da je ostavim ljudskim bićem?
Oprezno sam udahnuo, pa onda još jednom, puštajući da njen miris kola kroz mene kao vatra. Soba je bila puna njenog parfema; njen prijatan miris ležao je na svakoj površini. Moja glava je plivala u njemu, ali borio sam se protiv vrtoglavice. Moraću da se naviknem na ovo, ako sam nameravao da započnem bilo kakvu vrstu veze sa njom. Još jednom sam udahnuo, plameni udah.
Gledao sam je kako spava, sve do izlaska sunca iza istočnih oblaka, planirao i disao.

Stigao sam kući upravo onda kad su ostali otišli u školu. Brzo sam se presvukao, izbegavajući Esmine ispitujuće oči. Videla je grozničav sjaj na mom licu i osetila je i brigu i olakšanje.
Moja duga potištenost ju je bolela i bilo joj je drago što se izgleda završila.

Otrčao sam u školu, stižući par sekundi kasnije od ostalih. Nisu se okrenuli, iako je barem Alis sigurno znala da sam stajao ovde, u gustom drveću koje je graničilo trotoar. Sačekao sam dok niko nije gledao, a onda neprimetno izašao iz šume na parking pun automobile.

Čuo sam Belin kamionet kako brunda iza ugla i zaustavio sam se iza suburbana, odakle sam mogao da gledam, a da ne budem viđen.
Dovezla se na parking, besno zureći u moj volvo dug trenutak pre nego što se parkirala na jedno od najudaljenijih mesta, namrgođenog lica.
Bilo je čudno setiti se da je verovatno još uvek bila ljuta na mene, i to sa dobrim razlogom.

Želeo sam da se nasmejem sam sebi – ili da šutnem samog sebe. Sva moja planiranja su bila potpuno besmislena, ako i njoj nije bilo stalo do mene, zar ne? Njen san je mogao biti o nečemu potpuno besmislenom. Bio sam tolika arogantna budala.

Pa, bilo je mnogo bolje za nju ako joj nije bilo stalo do mene. To me neće sprečiti da je uhodim, ali daću joj upozorenje dok to budem radio. Dugovao sam joj to.
Tiho sam pošao napred, pitajući se koji je najbolji način da joj se približim.
Ona je to učinila lakim. Ključ od njenog kamioneta joj je isklizeo niz prste dok je izlazila i upao u duboku baru.
Sagnula se dole, ali ja sam do njega došao prvi, nalazeći ga pre nego što je morala da stavi svoje prste u hladnu vodu.
Naslonio sam se na njen kamionet dok je zurila, a potom se uspravila.

,,Kako ti to uspeva?” pitala je.
Da, još uvek je bila besna.
Ponudio sam joj kljuc. ,,Šta to?
Ispružila je ruku i ja sam ispustio ključ u njen dlan. Duboko sam udahnuo, udišući njen miris.
,,Da se pojaviš iz vedra neba,” razjasnila je.
,,Bela, nisam ja kriv sto ti imas izuzetno slabu moć zapažanja.” Reči su bile neozbiljne, skoro šala. Da li je bilo ičega što nije videla?

Da li je čula kako se moj glas obavio oko njenog imena kao da ga miluje?
Besno me je gledala, ne ceneći moj humor. Njeni otkucaji srca se ubrzaše – zbog besa? Zbog straha? Nakon trenutka, spustila je pogled.
,,Čemu onaj zastoj sinoć?” pitala je, ne susrećući moj pogled. ,,Mislila sam da bi trebalo da se praviš da ne postojim, a ne da me nerviraš do smrti.”
I dalje veoma besna. Trebaće truda da izgladim stvari s njom. Setio sam se svoje odluke da budem iskren s njom…

,,To je bilo radi Tajlera, ne radi mene, Morao sam da mu pružim priliku.” A onda sam se nasmejao. Nisam to mogao da sprečim kad sam pomislio na njen jučerašnji izraz lica.

,,Ti ‘ izustila je, a onda stala, izgleda previše besna da bi dovršila.
Tu je bio – isti izraz. Ugušio sam još jedan nalet smeha. Već je bila dovoljno ljuta.
,,I ne pravim se da ne postojiš,” dovršio sam. Bilo je dobro održavati stvari neobaveznim, zadirkujućim. Neće razumeti ako joj dopustim da vidi kako sam se stvarno osećao. Preplašio bih je. Morao sam da kontrolišem svoja osećanja, da održavam stvari opuštenim…
,,Znači, pokušavaš da me iznerviraš do smrti? Budući da Tajlerov karavan nije odradio posao?”
Brzi blesak besa je proleteo kroz mene. Zar je stvarno mogla da veruje u to?
Bilo je iracionalno od mene da budem tako osuđujući – ona nije znala za transformaciju koja se dogodila tokom noći. Ali svejedno sam bio besan.

25PREVOD MS-NA Empty Re: PREVOD MS-NA Wed Sep 02, 2009 1:22 pm

robertmarina

robertmarina
Charming vampire

,,Bela, pričaš besmislice,” prasnuo sam.
Lice joj se zarumenelo i okrenula mi je leđa. Počela je da odlazi.
Kajanje. Nisam imao pravo da budem besan.
,,Čekaj,” zamolio sam.
Nije se zaustavila, pa sam je pratio.
,,Izvinjavam se, to je bilo nepristojno. Ne kažem da nije tačno” – bilo je apsurdno zamišljati da je želim povređenu na bilo koji način - ,,ali svejedno je bilo nepristojno što sam to rekao.”
,,Zašto me ne ostaviš na miru?”
Veruj mi, želeo sam da kažem. Pokušao sam.
Oh, i takođe, bedno sam zaljubljen u tebe.
Opušteno.

,,Hteo sam da te pitam nešto, ali si me skrenula sa teme.” Tek sad mi je pao na pamet pravac akcije i nasmejao sam se.
,,Da li ti imas poremećaj podeljene ličnosti?”pitala je.
Mora da je tako izgledalo. Moje raspoloženje je bilo eksplozivno, toliko novih emocija proticalo je kroz mene.
,,Ponovo to radiš,” utvrdio sam.
Uzdahnula je. ,,Dobro onda. Šta hoćeš da pitaš?”
,,Pitao sam se da li bi možda, one druge subote…” gledao sam kako šok preleće preko njenog lica i ponovo se nasmejao. ,,Znaš, na dan prolećne igranke – “
Presekla me je, konačno susrećući moj pogled opet. ,,Da li ti to pokušavaš da budeš duhovit?”
Da. ,,Hoćeš li mi dopustiti da završim?”
Čekala je u tišini, gornjih zuba zarivenih u donju usnu.

Taj pogled me je na sekundu odvratio. Čudne, nepoznate reakcije su se zakomešale duboko u mom zaboravljenom, ljudskom srcu. Pokušao sam da ih rastresem kako bih mogao da igram svoju ulogu.
,,Čuo sam kako govoriš da moraš u Sijetl tog dana i pitao sam se da li ti treba prevoz?” ponudio sam. Shvatio sam da, bolje nego da je samo ispitujem o njenim planovima, mogao bih da ih podelim.

Belo je zurila u mene. ,,Šta?”
,,Da li želiš prevoz do Sijetla?” Sam u kolima s njom – moje grlo je gorelo na pomisao toga. Duboko sam udahnuo. Navikni se na to.
,,Sa kim?” pitala je, očiju ponovo krupnih i zbunjenih.
,,Sa mnom, očigledno,” polako sam rekao.
,,Zašto?“
Da li stvarno bio toliki šok što sam želeo njeno društvo? Mora da je dodala najgore moguće značenje mom prethodnom ponašanju.
,,Pa,“ rekao sam sto sam ležernije mogao, ,,Planirao sam da idem u Sijetl u sledećih nekoliko nedelja, a, da budem iskren, nisam siguran da tvoj kamionet može to da podnese.“ Bilo je bezbednije da je zadirkujem nego da dopustim sebi da budem ozbiljan.
,,Moj kamionet radi sasvim dobro, hvala ti na brizi,“ rekla je istim, iznenađenim glasom. Ponovo je počela da odlazi. Održavao sam korak s njom.
Nije zapravo rekla ne, tako da sam igrao na tu prednost.

Hoće li reći ne? Šta ću uraditi ako kaže?
,,Ali može li tvoj kamionet da stigne tamo s jednim rezervoarom?“
,,Ne vidim zašto se to tebe tiče,“ zarežala je.
To i dalje nije bilo ne. Srce joj je ponovo brže zakucalo, dah joj se ubrzao.
,,Nepotrebno trošenje ograničenih resursa se tiče svakoga.“
,,Iskreno, Edvarde, ne mogu da te pratim. Mislila sam da ne želiš da budeš moj prijatelj.“
Drhtaj je prošao kroz mene kada je izgovorila moje ime.
Kako da održavam stvari opuštenim, a da u isto vreme budem iskren? Pa, bilo je važnije biti iskren. Posebno kod ove stvari.

,,Rekao sam da bi bilo bolje da nismo prijatelji, a ne da to ne želim.“
Oh, hvala, sad si mi sve razjasnio,“ rekla je sarkastično.
Zaustavila se, ispod ivice krova kafeterije, i ponovo susrela moj pogled. Otkucaji srca joj se ubrzaše. Da li se plašila?
Pažljivo sam izabrao reči. Ne, nisam mogao da je ostavim, ali možda će ona biti dovoljno pametna da ostavi mene, pre nego što bude bilo prekasno.

,,Bilo bi ti… razboritije da ne budeš moj prijatelj.” Zureći u istopljenu čokoladnu dubinu njenih očiju, izgubio sam kontrolu nad opuštenim. ,,Ali umoran sam od nastojanja da se držim podalje od tebe, Bela.” Ove reči su gorele sa previše žestine.
Disanje joj je zaustavilo, i bio je potreban sekund da ponovo započne, što me je zabrinulo. Koliko sam je preplašio? Pa, saznaću.

,,Hoćeš li ići u Sijetl sa mnom?” pitao sam, da raščistim stvari.
Klimnula je glavom, a srce joj glasno zalupa.
Da. Meni je rekla da.
A onda me je svesnost porazila. Koliko će je ovo koštati?
,,Stvarno bi trebalo da se držiš podalje od mene,” upozorio sam je. Da li me je čula? Da li će pobeći od budućnosti koju sam imao za nju? Zar nisam mogao ništa da uradim da je spasem od sebe?
Opušteno, viknuo sam na sebe. ,,Vidimo se na času.”
Morao sam da se koncentrišem da ne bih potrčao dok sam lebdeo.

Sponsored content



Na vrh  Poruka [Stranica 1/2]

Idi na stranicu : 1, 2  Next

Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu


Copyright © Twilight Serbia | Design by: Twilight_Girl/Nina | Hosted by: Forumotion

Free forum | ©phpBB | Free forum support | Report an abuse | Latest discussions