evo 60,61,62 str.
ovim zavrsavam svoj deo!!!! prijavljujem se da prevodim jos samo mi recote odakle dokle!!
Ali taj prevod mozete da ocekujete tek za jedno mesev dana..sry
“Bella”,zapitao sam je uzurbano.”Jesi li dobro?”
:Dobro sam.”odovorila je automatski osamucenum glasom.
Olaksanje ,toliko dobro da je skoro bolelo,me je ispunilo kada sam cuo njen glas. Udahnuo sam kroz zube, I nije mi smetala vatra u grlu. Skoro da je bila dobrodosla.
Pokusala je da ustane,ali ja nisam bio spreman da joj to dozvolim. Osecao sam da je tako…sigurnije? Bolje,barem, da je ona ususkana uz mene.
“Budi pzljiva.”Upozorio sam je.”Mislim da si prilicno jako udarila glavu.”
Nije bilo mirisa sveze krvi—to je bila milost-ali ovo nije eliminisalo unutrasnju stetu. Bio sam odjenom zabrinut I zeleo sam da je sto pre dovedem do Karlajla I celog kompleta opreme za radiologiju.
“Jao”,rekla je sokiranim glasom kada je shvatila da sam bio upravu u vezi njene glave.
“To sam I mislio.”Olaksanje mi je bilo smesno,osetio sam skoro vrtoglavicu zbog njega.
“Kako za…Njen glas se izgubio,I njene trepavice su se zatresle. “Kako si dosao do mene tako brzo?”
Olaksanje je postalo jetko,humor je nestao. Primetila je previse.
Sada kadaje devojcica bila u pristojnom stanju,strepnja za moju porodicu je postala ozbiljna.
“Stajao sam bas do tebe Bella.” Znao sami z iskustva da ce ako zvucim sigurno dok lazem naterati bilo kog ispitivaca da bude manje siguran u istinu.
Pokusala je da se pomeri ponovo,I ovoga puta sam joj dozvolio.Morao sam da disem da bih mogao dobro da odigram svoju ulogu. Bio mI je potreban prostor od njenog toplokrvnog tela . Odmakao sam se sto sam vise mogao u malom prostoru izmedju zbijenih vozila.
Pogledala me je,I ja sam joj uzvratio. Da prvi skrenem pogled bila bi greska koju bi napravio samo neiskusni lazljivac,a ja to nisam bio. Moj izraz je bio gladak,bezopasan… izgleda da ju je ovo zbunilo.Dobro je.
Mesto nesrece je sada bilo okruzeno. Uglavnom ucenici,deca su virili kroz pukotine da vide da ima li unakazenih tela. Culo se brbljanje ,vika I mnostvo sokiranih misli. Pregledao sam misli jednom da se osiguram da nema nikakvih sumlji jos uvek, onda sam ih iskljucio I skoncentrisao se na devojku. Paznju ju je odvukla ova ludnica. Pogledala je oko sebe sa jos uvek zbunjenim pogledom I pokusala je da je da ustane.
“Ostani mirna za sad.” .Izgledala je dobro,ali da li bi trebalo da uvopste pomera vrat? Opet sam pozeleo da je Karlajl tu. Godine mog teoretskog ucenja medicine nisu mogle da se porede sa vekovima njegovog prakticnog iskistva .
“Ali hladno je.”protivila se.
Zamalo da bude smrvljena dva puta I obogaljena jednom,a uvek je hladnoca ono sto je brinulo. Kikot mi je iskliznuo kroz zube pre nego sto sam se setio da ova situacija nije samesna.
Bela je trepnula I onda je usredsredila svoj pogled na mene.”Bio si tamo.”
Ovo me je otreznilo.
Pogledala je prema jugu,iako sada nista nije moglo da se vidi sem ulubljene strane kombija. “Bio si pored svojuh kola.”
“Ne nisam.”
“Videla sam te.” Insistirala je,njen glas jjoj je zvucao detinjasto kada je tvrdoglava.
“Bella,stajao sam pored tebe I gurnuo te sa puta.”
Zagledao sam se u njene sirom oitvorene oci,pokusavao sam da je nateram da prihvati moju verziju-jedinu raconalnu verziju trenutno.
Stisnula je usne.”Ne.”
Pokusao sam da ostanem miran,da ne panicim. Kada bih mogao da je nateram da cuti nekoliko treutaka,imao bih sansu da prikrijem dokaze…I pokopam njenu pricu kriveci povredu glave.
Zar nebi trebalo da bude lako da ova tiha ,misteriozna devojka cuti?Ako bi mi samo poverovala.bar na momenat…
“Molim te Bella.” Rekao sam previse napetim glasom,jer odjednom sam zeleo da mi veruje.zeleo sam to jako,I to ne samo zbog ove nesrece. Kakva glupa zelja.nema nikakvog smisla da ona veruje meni?
“Zasto?”pitala je, jos uvek ne odustajuci.
“Veruj mi.” Molio sam.
“Da li onda obecavas da ces mi kasnije sve objasniti?”
Naljutilo me je sto sam opet morao da je lazem,kada sam toliko zeleo da mi veruje. Tako da kada sam joj odgovorio zvucao sam ljutito.
“U redu.”
“U redu.” Uzvratila mi je istim tonom.
Dok je pokusaj spasavanja pocinjao oko nas-odrasli su stizali,vlasti su pozvane.sirene su se cule u daljini-pokusao sam da ignorisem devojku I da mislim o prioritetima.Pretrazio sam svaki um na parkingu,svedoka I zakasnekih pridoslica, ali nisam pronasao nista zabrinjavajuce. Mnogo njih je bilo iznenadjeno sto me vidi pored belle,ali svi su zaljucili-jer nije bilo ni jednog drugog moguceg zakljucka-da me samo nisu primetili kako stojm pored devojke pre nesrece.
Ona je bila jedina koja noje htela da prihvati jednostavno objesnjenje,ali nju ce smatrati za najmanje pouzdanog svedoka.ona je bila preplasena,prezivela je traumu,a I da ne pominjem udarac u glavu.Verovatno je u soku.bice prihvatljivo da ona bude zbunjena,zar ne? Niko njenoj prici nece pridavati veci znacaj.
Jauknuo sam kada sam uhvatio misli Rozali,Emeta I Jaspera koji su upravo stigli.Veceras ce biti pakao.
Hteo sam da ispravim ulubljenje koje su napravila moja ramena u strani kola,ali devojka je bila preblizu. Moracu da sacekam da joj nesto odvuce paznju.
Bilo je frustrirajuce cekati-toliko pogleda je bilo upereno u mene-dok su se ljudi mucili oko kombija pokusavajuci da ga odvuku od nas. Pomogao bi im da bih ubrzao proces,ali vec sam bio u dovoljno velikoj nevolji,a i devojka ima ostre oci. Konacno su uspeli da pomere kombi dovoljno da radnici hitne pomoci dodju do nas sa nosiljkama.
Poznato,zacudjeno lice se pojavilo.
“Hej,Edvarde!” Bret Varner je rekao.On je takodje bio jedan od radnika bolnice,I znao sam ga dobro.Srecom-jedino sto je dobro danas-je on prvi koji je dosao do nas.U njegovim mislima sam zapazio da je video kako sam smiren I uzbunjen.”jesi li dobro?”