Evo ovo su 56,57,58,59 str. uzivajte ,a nastavak kad stignem!!!
Nego me zanima da li vam se svidjaju nasi prevodi ,mislim kako zvuce kada ih vi citate????
Bila je to tiha voznja u skolu .Dzasper je shvatio da je Alis uznemirena zbog necega ,ali znao je da ako je zelela da razgovara o tome vec bi to uradila. Emet iRozali su ocigledno imali jedan od svojih momenata,gledali su jedno drugom u oci sa divljenjem-bilo je prilicno odvratno za gledanje. Svi smo bili svesni kolko su ocajnicki zaljubljeni . Ili sam samo ja bio ljubomoran jer sam jedini sam. Ponekad je tesko ziveti sa tri savrsena para. Ovo je bio jedan takav trenutak.
Mozda bi bili srecniji bez mene,I moje lose I prgave naravi starca koji bi dosada trebao da budem.
Naravno prva stvar koju sam uradio kada smo stigli u skolu je da sam potrazio devojcicu.Samo pripremam sebe, ponovo.
Tacno.
Bilo je sramotno to sto je moj svet odejednom ispunjavala smo ona I nista drugo-celo moje postojanje je bilo usredsredjeno samo na nju,a ne na mene .
Bilo je lako to razumeti ali ipak: posle osamdeset godina ciji je svaki dan I svaka noc bila ista,bilo kakve promena bi postala poenta apsorcije
Jos uvak nije stigla,ali mogao sam da cujem glasnu buku motora njenog kamiona u daljini. Naslonio sam se na kola da je sacekam. Alis je ostala samnom,dok su ostali otisli pravo na cas. Moja opsesija im je bila dosadna-bilo im je nrazumljivo kako bilo koji covek moze da drzi moju paznju tako digo,bez obzira koliko dobro mirise.
Devojcica se polako dovezla,ociju uprtih u put ispred sebe cvrsto stezuci volan rukama. Izgledala je uznemireno. Bio mi je potreban trenutak da shvatim zbog cega,svaki covek je danas imao isti izraz lica. Svi putevi su bili klizavi zbog leda,I pokusavali su da voze pazljivije. Video sam da ona ovo shvata ozbiljije od drugih.
Ovo se slagalo sa malo onoga sto sam saznao o njenoj licnosti.Dodao sam to na moju malu listu,bila je ozbiljna I odgovorna osoba.
Parkirala se nesaleko od mene,ali jos uvek nije preimetila da stojim ovde I gledam u nju. Pitam se sta ce uraditi kada me primeti? Pocrevenece I otici?
To je bila moja prva misao. Ali mozada ce mi uzvratiti pogled.Mozda ce mi prici I popricati samnom.
Duboko sam udahnuo,napunio sam pluca,nadajuci se tome.
Izasla je iz kola pazljivo,,testirajuci da li je zemlja klizava pre nego se oslonla. Nije me pogledala,I to me je frusriralo.Mozda cu ja da pridjemjoj I popricam sa njom.
Ne,to bi bilo pogresno.
Umesto da ode u skolu otisla je do strane svog kamiona drzeci se za njegovu stranu nesigurna u svoje korake. Ovo me je nasmejalo,I osetio sam Alisin pogled na licu. Nisam slusao sta ju je ovo navelo da misli-previse me je zabavljalo da gledam devojcicu kako proverava lance za sneg na gumama kamiona. Ustavari je izgledala kao da ce pasti,zbog nacina na koji su joj noge klizele.Niko drugi nije imao problema –da li se ona parkirala na najgorem ledu?
Zastala je tu,gledajuci dole sa cudnim izrazom na licu.Bio je… nezan? Kao da je nesto u vezi sa gumama dirnulo?
Oticicu da popricam sa njom.Ionako izgleda kao da joj je potrebna pomoc,barem dok se na skloni sa klizavog asfaltaNaravno nisam mogao to da joj ponudim,zar ne? Oklevao sam.Sigurno nebi pozdravila dodir moje hladne bele ruke ,koliko ne voli sneg.tebalo je da nosim rukavice…
“NE!!” Alis je vrisnula naglas.
Odmah sam pregledao njene misli,misleci da sam napravio pogresan izbor I da me je videla kao radim mesto neoprostivo.Ali ov nije umalo veze samnom.
Tajler Krovli je odlucio da skrene na parking pri vecoj brzini. Zbog ovoga ce naleteti na led I krenuce da se kliza…
Vizija je dosla samo pola sekunde pre realnosti. Tajlerov kombi je skrenuo dok sam jos posmatrao zavrsetak koji je izazvao Alisin vrisak.
Ne ,ova vizija nije imala veze samnom,ali ipak je imala veze samnom,zato sto ce tajlerov kombi-gume su naisle na led pod najgorim mogucim uglom- daprokliza preko parkinga I smrvice devojcicu koja je postala nepozvana fokusna tacka mog zivota.
Cak I bez alisinog predvidjanja bilo je lako procitati putanju kola,koje je letelo van Tajlerove kontrole.
Devojcica koja je stajala na najgorem mogucem mestu je na srecu podigla pogled,zbunjena skripom guma.Pogaledala je prevo u moje uzasom ispunjene oci,I onda se okrenula da pogleda u svoju smrt koja se priblizavala.
NE NJU!!!! Viknuo sam u mislima ,reci kao da su pripadale nekom drugom.
Pokrenuo sam se preko parkinga I bacio se izmedju klizjauceg kobija I zamrznute devojcice. Pokrenuo sam se toliko brzo da je sve bilo mutno sem mog cilja. Ona me nije videla-ljudske oci nisu mogle da isprate moje pokrete-jos uvek je gledala u oblik koji ce da smrvi njeno telo uz metalnu stranu kamiona.
Uhvatio sam je oko struka,pomrajuci sa previse zurno da bih bio nezan koliko bi trebalo. U stotom delu sekunde, izmedju trenutka u kojem sam istrgnuo njeno malo telo sa puta smrti, I trenutka u kojem sam se srusio na zemlju sa njom u rukama,bio sam nevorovatno svestan njenog limljivog,neznog tela.
Kada sam cuo da je njena glava udarila u led,osetio sam da se I ja pretvraram u led isto.
Ali nisam imao cak ni saekund da razmisljam da li je ona dobro.Cuo sam skripu I cviljenje kombija iza nas dokse sudarao sa metalom stranom kamiona. Menjao je pravac I ponovo je krenuo na nju dok su varnice letele.-kao da je ona magnet,koji vuce kombi prema sebi.
Rec ,koju nikada pre nisam rekao u prisustvu devojke, mi je izletela kroz stisnute zube.
Vec sam uradio previse.Cak I dok sam leteo kroz vazduh da bih je gurnuo sa puta,bio sam svestan greske koju pravim.to sto sam bio svestan moje greske nije me zaustavilo,ali nisam bio toliko svestan rizika kojem sam izlozio ne samo sebe vec I za celu moju porodicu.
Otkrice.
A ovo sigurno nece pomoci,ali nema sanse da dozvolim da kombi uspe u svom drugom pokusaju da oduzme njen zivot.
Pustio sam je I ispruzio ruke hvatajuci kombi pre nego sto je mogao da dodirne devojcicu. Njegova snaga me je pritisnula uz kola parkirana do kamiona,I mogao sam da cujem kako se njihov ram izvija iza mojih ledja..Kombi se smrskao I zatresao kada je naisao na nepopustljivu prepreku mojih ruku,I onda se zaustavio balansirajuci nestabilno na samo dve gume.
Ako pomerim ruke zadnja guma kombija ce pasti na njene noge.
O za ime svega sto je sveto,zar se ova katastrofa nkad nece zavrsiti? Da li postoji jos nesto pogresno sto moze da se dogodi? Tesko da mogu da sedim ovde drzeci kombi u rukama dok pomoc ne stigne . A ne mogu ni da ga odgurnem-morao sam da mislim I o vozacu,cije su misli su bile panicne.
Sa unutrasnjim jecajem sam gurnuo kombi tako da se odljuljao dalje od nas na sekund.. Dok je padao nazad ka meni,u hvatio sam ga za ram sa desnom rukom dok sam levom rukom obuhvatio devojcicu oko struka I izvukao je ispod kombija, privlaceci je cvrsto uz stranu mog tela. Njeno telo se mlitavo pomeralo dok sam je prebacivao tako da njene noge budu na sigurnom-Da li je svesna? Koliki stete sam joj naneo u mom improvizovanom pokusaju da je spasem?
Ispustio sam kombi,sada kada vise na moze da je povredi. Svi prozori su se polomili kada se srusio na zemlju.
Znao sam da sam u sred krize. Koliko je ona videla? Da ima drugih svedoka koji su me videli kako se stvaram pored nje I zongliram kombijem dok sam pokusavao da je izvucem ispod njega. Ova pitanja bi trebalo da me brinu najvise.
Ali bio sam previse uznamiren da bih brinuo o mogucem razotkrivanju. Previse me je ispunjavala panika ,jer sam je mozda ja povredio u pokusaju da je zastitim. Previse uplasen da mi bude ovoliko blizu,jer sam znao sta bih namirisao kad bih dozvlio sebi da udehnem. Previse svestan toplote njenog mekanog tela,pritisnutog uz moje-cak I kroz dvostruku prepreku nasih jakni,sam mogao to da osetim…
Moj prvi strah je bio najveci.Dok su vrisci svedoka oko nas poceli da se cuju ,nagnuo sam se da proucim njeno lice. Da vidim da li je svesna-nadajuci se da nigde nije krvarila.
Njene oci bile su sirom otvorene u soku.