I Anchy je zavrsila 6 poglavlje !!!!!!!
123-130 str
Zelela je upozorenje?Onda biti ignorisan od mene mora biti losa stvar...nasmejao sam se."To zvuci fer,"slozio sam se."Hvala,"rekla je,gledajuci ka meni.Lice joj je laknulo i hteo sam da se smejem svojem olaksanju."Onda mogu li ja da dobijem jednu zauzvrat?"pitao sam nadajuci se."Jednu,"dozvolila je."Reci mi jednu teoriju." Pocrvenela je."Ne tu." "Nisi kvalifikovala,samo si obecala jedan odgovor,"prigovorio sam."I ti krsis svoja obecanja,"prigovorila je nazad.Tu me je imala."Samo jednu teoriju-necu se smejati." "Da,hoces."Bila je sigurna u to,mada nisam video nista smesno u vezi toga.Pokusao sam da je ubedim ponovo.Gledao sam duboko u njene oci-lako sa tako dubokim ocima-i prosaputao,"Molim te?"Trepnula je a njeno lice je bilo bez izrazaja.Dobro,to nije bas reakcija kojoj sam se nadao."Sta?"pitala je.Izgledala je osamuceno.Sta nije bilo u redu sa njom?Ali nisam jos uvek odustao. "Molim te reci mi samo jednu malu teoriju,"zamolio sam mekim ,ne-strasnim glasom,gledajuci je u oci.Na moje iznenadjenje i zadovoljstvo upalilo je."Um,pa,ujeo te je radioaktivni pauk?" Stripovi?Nije ni cudo sto je mislila da cu se smejati. "To nije mnogo kreativno,"zadirkivao sam je,pokusavajuci da prikrijem olaksanje. "Izvini,to je sve sto imam,"rekla je,uvredjena.Laknulo mi je.Ponovo sam bio sposoban da je zadirkujem. "Nisi ni blizu." "Nema pauka?" "Ne." "Ni radioaktivnosti?" "Ne." "Do vraga,"rekla je. "Ni kriptonit mi ne smeta,"rekao sam brzo-pre nego sto pita za ujede-a onda sam morao da se nasmejem zato sto je mislila da sam superheroj. "Ne bi trebalo da se smejes,secas se?" Stisnuo sam usne. "Shvaticu vec nakako,"obecala je.A kada shvati,pobeci ce. "Voleo bih da se ne trudis,"rekao sam,bez zadirkivanja. "Zato sto...?" Dugovao sam joj iskrenost.Miran,pokusao sam da se nasmejem,da moje reci zvuce manje pretece. "Sta ako ja nisam superheroj?Sta ako sam ja los covek?" Njene oci su se sirom otvorile a njene usne blago razdvojile."Oh,"rekla je.A onda posle jos jedne sekunde,"Shvatam." Konacno me je cula. "Da li?"pitao sam,pokusavajuci da zaustavim agoniju. "Opasan si?"pogadjala je.Njeno disanje je preskocilo i srce ubrzalo.Nisam mogao da joj odgovorim.Da li je ovo moj poslednji momenat sa njom?Da li ce bezati sada?Da li ce mi biti dozvoljeno da joj kazem da sam je voleo pre nego sto ode?Ili bi je to uplasilo jos vise? "Ali ne los,"prosaputala je,tresuci glavom,bez straha u njenim bistrim ocima. "Ne,ne verujem da si los." "Nisi u pravu,"izdahnuo sam. Naravno da sam los.Zar se nisam radovao zato sto je mislila bolje o meni nego sto sam zasluzio?Da sam dobra osoba,drzao bih se dalje od nje.Ispruzio sam ruku preko stola,za cep od njene limunade kao izgovor.Nije se trgla od moje iznenadno blize ruke.Stvarno se nije plasila mene.Jos uvek. Zavrteo sam cep kao top,gledajuci njega umesto nje.Moje misli su bile gundjanje.BEZI,BELLA,BEZI.Nisam mogao da se nateram da kazem reci naglas.Skocila je na noge."Zakasnicemo,"rekla je,bas kada sam se zapitao da li je mozda cula moje tiho upozorenje. "Ne idem na cas." "Zasto?"ZATO STO NE ZELIM DA TE UBIJEM. "Zdravije je pobeci sa casa ponekad."Da budem precizniji,bilo je zdravije za ljude ako vampiri pobegnu kada se proliva ljudska krv.Gosp.Baner je odredjivao krvnu grupu danas.Alis je vac pobegla sa jutarnjeg casa. "Dobro ja idem,"rekla je.Ovo me nije iznenadilo.Bila je odgovorna-uvek je radila pravu stvar.Bila je moja suprotnost. "Vidimo se onda kasnije,"rekao sam,pokusavajuci opustenije,gledajuci u cep koji se okretao. I,USPUT,OBOZAVAM TE...NA ZASTRASUJUCI,OPASAN NACIN.Oklevala je,pomislio sam na trenutak da ce ipak ostati samnom.Ali zvono je zvonilo i ona je pozurila.Cekao sam dok nije nestala,i onda sam stavio cep u moj dzep-suvenir na najznacajniji razgovor-i izasao sam na kisu do kola.Pustio sam svoj omiljeni opustajuci CD-isti koji sam slusao tog prvog dana-ali nisam dugo slusao Debisijeve note.Druge note su prolazile kroz moju glavu,delic melodije koji me je zadovoljio i intrigirao.Utisao sam stereo i slusao muziku u mojoj glavi,igrajuci se sa delom dok nije pretvoren u harmoniju.Instiktivno,moji prsti su se pomerali u vazduhu preko zamisljenog klavira.Nova kompozicija je nadolazila kada mi je paznju privukao talas mentalne muke.Pogledao sam ka nevolji.DA LI CE SE ONESVESTITI?STA DA RADIM?Majk je panicio.Stotinu metara dalje,Majk Njuton je nosio Bellino mlitavo telo trotoarom.Skliznula je na mokar beton,sa zatvorenim ocima,njena koza bela kao u lesa.Samo sto nisam polomio vrata sa automobila."Bella?"vikno sam.Nije bilo promene na njenom bezivotnom licu kada sam viknuo njeno ime.Moje celo telo je postalo hladnije od leda.Bio sam svestan Majkovog iznenadjenja dok sam prosao besno kroz njegove misli.Samo je mislio na svoj bes prema meni,tako da nisam znao sta je sa Bellom.Ako joj je on ucinio nesto lose,unisticu ga."Sta se desilo-da li je povredjena?"zahtevao sam,pokusavajuci da se koncetrisem na njegove misli.Bilo je izludjujuce hodati ljudskim korakom.Ne bi trebalo da privucem paznju svojim pristupom.Onda sam mogao da cujem njeno srce kako kuca i njen ravnomerno disanje.Dok sam gledao,jos vise je zatvorila oci.To je smanjilo moju paniku.Video sam deo secanja u Majkovoj glavi,slike sa casa Biologije.Bellina glava na nasem stolu,njena bela koza postaje zelena.Crvene kapljice na beloj kartici...Tip krvi.Stao sam zadrzavajuci dah.Njen miris je jedna stvar,njena tekuca krv je jos jedno samo sve zajedno."Mislim da se onesvestila,"Majk je rekao,besan i uvredjen u isto vreme."Neznam sta se desilo,nije ni ubola prst." Olaksanje je proslo kroz mene,i udahnuo sam ponovo,osecajuci ukus vazduha.Ah,mogao sam da osetim krv Majkl Njutonove rane.Jednom to se moglo odraziti na mene.Klekno sam kraj nje dok je Majk stao iznad mene,besan na moju intervenciju. "Bella.Jel mozes da me cujes?" "Ne,"prostenjala je."Odlazi."Olaksanje je bilo jako da sam se nasmejao.Bila je dobro. "Vodio sam je kod sestre,"Majk je rekao."Ali nije htela da ide dalje." "Ja cu je odvesti.Ti mozas nazad na cas,"rekao sam. Majkovi zubi su se stegli."Na,ja sam trebao da to uradim."Nisam planirao da stojim i raspravljam se.Odusevljen i preplasen,polu-zahvalan i polu-odobravajuci neprijatnim polozajem,nezno sam podigao Bellu sa trotoara i drzao je u rukama,dodirujuci samo njenu odecu,odrzavajuci distancu izmedju nasih tela koliko je moguce.Odmah sam posao napred,zureci da je odvedem na bezbedno -daleko od mene,drugim recima.Njene oci su se otvorile,zapanjene."Spusti me dole,"naredila je slabim glasom-posramljena ponovo,pretpostavio sam iz njenog izraza.Nije volela da pokazuje slabost.Jedva sam cuo Majkovo protestvovanje iza nas. "Izgledas grozno,"rekao sam joj,osmehujuci se jer nije joj bilo nista sem slabe nesvesti i stomaka. "Spusti me na trotoar,"rekla je.Njene usne su pobelele. "Znaci onesvestis se kada vidis krv?"Da li moze biti vise ironicno?Zatvorila je oci i skupila usne."I to ne cak na sopstvenu krv,"dodao sam,sa sirim osmehom.Bili samo ispred kancelarije.Vrata su bila otvorena za santimetar,sutnuo sam ih sa puta.Gosp.Kop je skocila,zapanjena."Oh,Boze,"prosaptala je dok je ispitivala pepeljastu devojku u mojim rukama."Onesvestila se na Biologiji,"objasnio sam,pre nego sto se njena masta preotme kontroli.Gosp.Kop je pozurila da otvori vrata kancelarije medicinske sestre.Belline oci su bile otvorene ponovo,gledajuci je.Cuo sam sesrino zaprepascenje dok sam postavljao devojku na pohaban krevet.Cim je Bella bila van mojih ruku,stao sam na drugi kraj sobe ostavljajuci citav prostor izmedju nas.Moje telo je bilo previse uzbudjeno,previse vatreno,moji misici su bili napeti i otrov je nadolazio.Bila je tako topla i krhka."Samo se malo onesvestila,"razuverio sam Gosp.Hamond."Odredjivali su tip krvi na biologiji."Klimunla je,shvatajuci sada."Uvek postoji jedan."Zaustavio sam smeh.Verujuci da je Bella ta jedna."Samo lezi na minut,zlato,"Gosp.Hamond rece."Proci ce." "Znam,"Bella rece. "Da li ti se ovo cesto desava?"sestra je pitala. "Ponekad,"Bella je priznala.Pokusao sam da prigusim smeh kao kasljanje.To je privuklo sestrinu paznju."Mozes da se vratis na cas,"rekla je.Pogledao sam je pravo u oci i slagao sa savrsenim uverenjem."Trebalo bi da ostanem sa njom." HM...PITAM SE...OH DOBRO.Gosp.Hamond je klimnula.Delovalo je savrseno dobro na nju.Zasto je sa Bellom moralo da bude tako tesko? "Nacicu ti malo leda za celo,draga,"sestra je rekla,malo neprijatno zbog gledanja u moje oci-na nacin na koji bi ljudi trebalo-i napustila sobu. "Bio si u pravu,"Bella je zastenjala,zatvarajuci oci.Na sta je mislila?Zakljucio sam najgore:prihvatila je moja upozorenja. "Obicno jesam,"rekao sam,pokusavajuci da odrzim zabavan glas;zvucao je kiselo sada."Ali u vezi cega tacno ovog puta?" "Bezanje je zdravo,"rekla je.Ah,olaksanje ponovo.Bila je tiha potom.Uzdisala i izdisala je tiho.Njene usne su postajale ruzicaste.Njene usne blago nesimetricne,njene donja usna je malo punija nego gornja.Gledanje u njene usne su ucinile da se osecam cudno.Zeleo sam sam da se primaknem blize njoj,sto nije dobra ideja. "Prepala si me na minut tamo,"rekao sam,da bih pokrenuo konverzaciju da bih mogao da joj cujem glas ponovo."Pomislio sam da Njuton vuce tvoje mrtvo telo da sahrani u sumi." "Ha,ha,"rekla je. "Iskreno-video sam leseve sa boljom bojom."Ovo je ustvari bilo tacno."Bio sam uveren da cu morati da osvetim tvoje ubistvo."A morao bih. "Jadni Majk,"rekla je. "Kladim se da je ljut." Bes je prosao kroz mene,ali sam nastavio brzo.Njena briga je sigurno sazaljenje.Bila je ljubazna.To je sve."On me apsolutno ne voli,"rekao sam joj,veseo zbog te ideje. "Ne mozes to znati." "Video sam njegovo lice-mogu reci."Verovatno je istina da citanje njegovog lica mi je dalo dovoljno informacija da donesem taj zaljucak.Svo ovo vezbanje sa Bellom je izostravalo moju vestinu citanja ljudskih izraza. "Kako si me video?Mislila sam da si pobegao."Njeno lice je izgledalo bolje-zelenkasta boja je nestala sa njenog lica. "Bio sam u kolima,slusao CD." Njen izraz se promenio,kao da je moj obican odgovor iznenadio nekako.Otvorila je oci kada se Gosp.Hamond vratila sa ledom. "Evo draga,"sestra je rekla i stavila na Bellino celo."Izgledas bolje." "Mislim da sam dobro."Bella je rekla,i sela dok je skidala led.Naravno.Nije volela da se binu o njoj.Gosp.Hamond je pruzila ruke ka njoj,kao da ce je gurnuti nazad,ali onda je Gosp.Kop otvorila vrata kancelarije i nagnula se unutra.Sa njenom pojavom dosao je miris sveze krvi,samo dasak.Nevidljivi u kancelariji iza nje,Majk Njuton je i dalje bio besan,zeleci da tezak decak koga vuce je devojka koja je ovde samnom. "Imamo jos jednog,"Gosp.Kop rece.Bella je brzo skocila sa kreveta,ne zeleci da bude u centru paznje. "Evo,"rekla je,dajuci led nazad Gosp.Hamond."Ne treba mi." Majk je je usao poluobgrljen sa Li Stivensom.Krv je jos tekla niz ruku Lija koju je drzao na licu,tekuci niz njegov zglob."Oh ne."Ovo je bio moj trenutak da odem-i Bellin takodje,tako je izgledalo."Izadji u kancelariju Bella."Gledala je je u mene zabunjenim ocima. "Veruj mi-idi." Okrenula se i uhvatila vrata pre nego sto su se zatvorila,zureci do kancelarije.Isao sam nekoliko santimetara iza nje.Njena kosa dodirnula mi je ruku...Okrenula se da me pogleda,sirom otvorenih ociju. "Ti si me stvarno poslusala."To je bio prvi put. Namrstila je nos."Osetila sam krv."Gledao sam u nju iznenadjen. "Ljudi ne mogu da nanjuse krv." "Pa,ja mogu-od toga mi je muka.Mirise na rdju...i so."Lice mi se zaledilo,i dalje gledajuci.Da li je ona covek?Izgleda kao covek.Izgledala je meko kao covek.Mirisala je ljudski-pa,bolje ustvari.Ponasala se ljudski...na neki nacin.Ali nije razmisljala kao covek,niti reagovala.Koja onda druga opcija ima? "Sta?"zahtevala je. "Nista." Majk Njuton nas je prekinuo tada,ulazeci u sobu sa nasilnim mislima."Izgledas bolje,"rekao je neprijatno.Ruka mi se trgla,zeleci da ga nauci manirima.Moracu da se pazim,ili cu zavrsiti tako sto cu ubiti ovog decaka."Samo drzi ruku u dzepu,"rekla je.Za jednu ludu sekundu,mislio sam da se obraca meni."Ne krvari vise,"odgovorio je."Da li se vracas na cas?" "Da li se salis?Samo treba da se okrenem i vratim nazad."To je bilo veoma dobro.Mislio sam da cu propustiti ceo sat sa njom,a sada dobijam extra vreme.Osetio sam pohlepu,jacu svake minute."Da,pretpostavljam..."Majk je mumlao."Pa da li ides ovog vikenda?Na plazu?" Ah,imali su planove.Bes me je zaledio u mestu.Bilo je to grupno putovanje,naravno.Video sam nesto u glavama drugih studenata.Nisu sami njih dvoje.I dalje sam bio besan.Naslonio sam se na pult,pokusavajuci da se kontrolisem.